Nakon povratka iz Evrope, nastavio sam u revijalnom tonu. Prihvatio sam poziv da pođem na river tracing=ne znam našu terminologiju pa sam preveo to kao slijeđenje rijeke. To je popularna aktivnost (ne bi to nazvao sportom) na Tajvanu i u Japanu, Hong Kongu i slično. U Zapadnom svijetu, u oštrijoj verziji, to je kanjoning ili tak nekaj. Tajvanska varijanta se meni čini više kao dodatna ponuda na bifeu za urbane turiste, ali to sam ja, skeptik, znam da treba naći svoju priliku za zaradu. Ovdje postoje agencije koje daju opremu i vodiče.
U zemljama koje štite svoja prirodna dobra to bi bilo nezamislivo, mislim, penjati se uz slap, koritom rijeke? Pa odlomit ćeš kamen, joj! A Alianz bi sigurno to zabranio i pomisliti, da ne moraju plaćati premije ili se suditi da ljudima obično osiguranje NIJE uključivalo i pentranje po slapovima. Jesam malo paranoičan?
Ponekad mi je drago biti na mjestima gdje priroda još nije u kavezu... Pristup je često pogrešan, u kavez treba stavljati ljude, ne prirodu i životinje...
Dakle, u ranu, ranu zoru obukli smo se u gumena odijela i cipele i prošetali par kilometara u punoj opremi uzbrdo. Onda su nam objasnili na tečnom kineskom što i kako: