svoju trilogiju o turbofolku završavam ovim postom koji počinje rečenicom:
-gospodine ne možete ovdje spavati, ovo je knjižara!
turbofolk sam pokušao prikazati kao monolitnu, plastično-silikonsku masu
koja nadire i prima se za sve rupe u društvu...a rupe su mnoge...
Jedna od tih rupa koja me i najviše bockala u oko, jest taj jaz između
hrvatskog naroda i njegovih intelektualaca. Odnarođeni i skloni trendu
antipopulizma, intelektualci su svoju raspravu odvukli daleko od ljudi i
sintetizirali je u pokroviteljsko naricanje nad sudbinom države i kulture,
a za što uporno tražeći alibi, nevoljko prihvaćaju odgovornost...koja je
definitivno - i njihova.
Sredinom 90-ih, dobar dio potkulture, uspio se promovirati u službenu
kulturu. Uporedo sa pretvorbom gospodarstva, odvijala se i pretvorba u
kulturi. Hrvatska kultura je komplexaška, europska potkultura koja svoj
identitet traži između Beča i Beograda. Mainstream umjetnost, uglavnom
mudro prati trendove u europskim vodećim kulturama. To se možda
najbolje vidi na hrvatskome filmu. U oslikavanju suvremenoga Hrvata,
pružaju se neke nerealne vizije, bez pravoga uporišta u realnom životu.
Isto tako kultura posebno, kao i drugi segmenti života, prolazi kroz fazu
degradacije koja je u novome dobu nastupila kao feler u odnosu na bivšu
kulturu SFRJ.
1991. Hrvatska je kultura prepuštena samo hrvatskome društvu. Pomalo
nakaradna, činila je svoje prve korake usred ratnoga ,općega meteža.
Filmovi Priča iz Hrvatske pa sva kasnija putovanja tamnim polutkama,
bili su u službi prikazivanja Hrvata kao mučenika s aureolom koji ,maltene
bere cvijeće dok ga četnici kolektivno siluju. Od prilike. Tom tijesnome i
grotesknome konceptu suprotstavila se ranih 90-ih ,tada subkulturna,
underground grupa satiričara Viva ludež! ,kasniji Feral tribune. Ta doza
svježe, neopterećene krvi, možda je tada i spasila hrvatsku kulturu.
Oko njih se tada okupio gotovo svaki slobodni mislioc, iako garanciju
života nisu mogli tada jamčiti ni sebi samima. Projekt su tada podržali
kalibri kao Miljenko Smoje i Mirko Kovač. U njihovoj biblioteci Tiskali su se
Kiš, Carver, Toma Bebić. Feral Tribune bio je konstantna noćna mora
pokojnoga predsjednika Tuđmana i postoji anegdota (vrlo značajna) iz
toga vremena u kojoj se je dotični žalio Billu Clintonu da Feral pretjeruje.
Clinton mu je rekao ovako:
-U SAD-u na dnevnoj bazi objavljuju se svakojake gadosti o meni, ali
jedino pravo koje imam glede toga jest ono da ih ne čitam.
U odnosu na Tuđmanov režim, danas je ,naizgled lakše reći neke stvari.
Šeksov verbalni delikt i famozni porez na šund 2 su akta u kojima
se država grčevito borila protiv svoje, vlastite kulture. Zakon o verbalnome
deliktu čuvao je lik i djelo predsjednika Republike. Zakon toliko tipičan za
diktature. Porezom na šund, nastojalo se FT ubaciti u tu poreznu kategoriju,
što im je, da licemjerje bude veće, pošlo za rukom i FT jedva preživljava taj
niski udarac-proglasiti FT-šundom!
Nakon svih dnevno-kulturno-političkih previranja, umro je F.T. i malo za njime,
ugasio se i FT. U tome zahvatu, Ivančiću ,Luciću i Dežuloviću pridružuju se
protagonisti pokreta FAK. Pokret okuplja generaciju pisaca i urednika koji
istupaju stilski prilično ujednačeno sa formama uglavnom kratkih priča koje
su po mjeri čovjeka. Nikakva vrhunska umjetnost, tek nešto začinjenija
beletristika. Radi se o jednoj prilično pop subkulturi koja razbija stereotip o
hrvatskome piscu koji je nedokučiv ,koji živi na Cmroku i ljetuje s predsjednicima.
Dapače, Popović, Radaković, Perišić...sve su to pristupačni ,obični ljudi, pomalo
freakovi i uglavnom, urbani šalabajzeri.
Ono što želim reći jest da je u kulturi 2000. došlo do promjena snaga i odgovornost
za službenu kulturu preuzeli su neki drugi ljudi. Kao u svakoj Orwellovoj basni i tu
je bilo sličnih scena. Mnogo je sujete, niskih strasti i pohlepe iskompromitiralo tu
priču, ali kulturom danas drmaju grupacije koje su ,blago rečeno, sumnjive
provenijencije i svijetonazora. O kalibraciji da i ne govorim.
U tim nemuštim tumačenjima, kultura se od svojega naroda prilično udaljila.
Prepustila je prostor raznim anti kulturama, potkulturama i ne kulturama.
sve 3 te sfere kulture, zajednički nazivnik imaju za turbo folk.
Post je objavljen 14.09.2013. u 02:03 sati.