Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/turimti

Marketing

Dažd...



...............

Dažd...
Jutros sam se probudila ovlažena. Kiša je probila kroz ponistru, zavjesu i uvalila se u moj krevet. Dažd. Tukac bi rekao; - Ah, meraka! Vlaga, vlaga, svuda oko nas. Skoro pa ka Lisac & njena magla, a ne kao“dabar“ iz splitske Banovine. Poteštat, prof. Baldazar nešto palamudi o Hajduku, ali mene to čist ne tangira. Važno je da ne dira moje krugove. Hebo vas Hajduk. Hebala vas Torcida. Zaklinju se u tu svetinju, a svakom utakmicom i novom bakljom nabijaju dug po 40.000 eura. Jaka neka ljubav & odanost. Kad nekoga voliš, onda je to nekak drugačije. Na primjer, ja ne volim Vlašiće. Ali im nikada ne bih nanosila štetu.
Volim ćevape, ali ih jedino kupujem kod „Želje“ u Sarajevu. Nikako kod „Želje 2“. Nije isto. Nijanse su bitne. Prof. Baltazar nikako da shvati da je nebitan. Ni Marin Jurjević. Ni Milovanović. Ni Karamarko. Tek Josipović. Što bi kroatista prof. dr. Joško Božanić na čistom komiškom jaziku rekao: - Ignoramus et ignorabimus*.( * Ne znamo, a nećemo nikada ni znati ). Zašto?!
- Ajte ća! Dosta nam je turista. Komiža je postala najlipše dalmatinsko misto po pisanju SD-e. Lipo zvuči. I turistima. Ali su oni postali teret domaćinima. Treba obrati i pokupiti rogače. Kapare ubrati, vugavu ili bugavu potrgati. Nahraniti ovce na Pece. Poći na lignje. Uskoro u masline. Dica u školu. U vrtiće...
Ni laako. Ća će nam turisti. Em, troše vodu, em bacaju škovace, opijaju se, a znaju i popišati zidić. Tek, što ćemo s purićima?
U peticiji za nedolazak mladih turista je spas. Po/t/piš/aj/i se!
Teško je izmiriti turizam, ovce i novce.
Dažd...
... „A sada kiša
teče i zvuči;
kuca o naše prozore
kao jato golih tića
što cvrkuću,
što izdišu.
Kiša je isprala sve grane
na stablima
i sad je lišće svježe zeleno,
a kuće opet čiste i crvene.
Slatko je pisati uz romon dažda“...

(Tin Ujević)
.
Vrijeme, vreme, vrime je kišovito. Dažd. Al, bit će bolje. Inšala...


Post je objavljen 13.09.2013. u 13:33 sati.