Marketing
Axum
Evo me opet na blogu nakon odmora koji i nije bio toliko loš, no ipak ne toliko interesantan da bih nešto o tome pisao ovdje. Odlučio sam podijeliti sa vama moj odmor od prije desetak godina koji sam proveo u egzotičnom dijelu Etiopije i nadam se da vam neće biti dosadno saznati nešto novo o tom dijelu svijeta.
Kada saznate da se na samo 150 km od vas nalazi Kovčeg Saveza u kome se čuvaju dvije kamene ploče na kojima je Bog napisao Deset Zapovjedi što drugo uraditi neg' otići i vidjeti to mjesto. Znao sam da nije moguće vidjeti ploče, no svejedno je dobro zvučalo obići grad u kom se po etiopskoj predaji čuvaju. Ako Etiopljanima kažete da mnogi u svijetu ne vjeruju tim pričama, velika većina će odgovoriti da ljudi mogu vjerovati što god žele i mogu pričati što ih je volja, no Etiopija doista posjeduje sveti Tabot. Tabot je naziv za Kovčeg Saveza koji je sam Mojsije napravio od drveta i zlata i njemu čuvao Deset zapovjedi te su ga Izraelci nosili sa sobom tijekom njihovih lutanja i dolaska u Svetu zemlju. Kovčeg im je, po vjerovanju, pomagao mnogo puta. Kralj Solomon čuvao je Svetinju u Hramu koji je izgradio u Jeruzalemu no od tamo je donesen u Etiopiju. Kraljica od Sabe, navodno, bila je kraljica Etiopije a u legendama koje sam čitao stoji da je ona, za posjeta Jeruzalemu, zatrudnjela s kraljem Salomonom i rodila mu sina - kraljevića -koji je poslije ukrao Kovčeg,- cijela priča ide ovako:
Ime kraljevića bilo je Menelik - što znači "sin mudraca". Iako začet u Jeruzalemu, rođen je u Etiopiji, kamo se kraljica od Sabe vratila otkrivši da nosi Salomonovo dijete. Kada je navršio dvadesetu, i sam Menelik otišao je u Izrael i stigao na očev dvor. Tamo je bio smjesta prepoznat, te su mu dodijeljene visoke počasti. Međutim, prošla je godina dana, i mudraci su postali ljubomorni. Žalili su se da mu je Salomon bio previše sklon, i zahtijevali su da se vrati u Etiopiju. Kralj se složio pod uvjetom da prvorođeni sinovi mudraca pođu s njim. Među njima je bio i Azarije, sin Sadoka, velikog svećenika Izraela, i upravo je Azarije, a ne Menelik, ukrao Kovčeg Saveza iz hramske Svetinje nad Svetinjama. Skupina mladića je šutjela o krađi sve dok se nisu dovoljno udaljili od Jeruzalema. Kada su konačno Meneliku otkrili što su učinili, on je shvatio kako u tako smjelom pothvatu nikada ne bi uspjeli da to nije bila Božja volja. Stoga se složio da Kovčeg ostane s njima. Tako je i donesen u Etiopiju, u ovaj sveti grad i ovdje se od tada čuva. Tako kaže legenda.
Etiopljani će opet reći "To nije legenda. To je povijest."
Meni je od svega najinteresantnije što ovdje nema želje da se dokaže bilo što, da se prodaje priča kako oni imaju Kovčeg te da time privuku pozornost na sebe. Da to iskoriste u turstičke svrhe ili bilo što drugo,- jednostavno ih nije briga što će bilo tko reći, sigurni su da je kod njih i u to vjeruju a što svijet o tome misli nije ih briga.
Čuva se u kapelici Sv.Marije od Siona koja je napravljena za vrijeme Haile Sellassiea.
Određen je jedan svećenik koji smije ući u kapelicu i on je jedini koji smije vidjeti Kovčeg, a prije svoje smrti on je taj koji će odrediti svoga nasljednika za dužnost čuvara Kovčega. U vrlo dalekoj prošlosti relikvija se iznosila prigodom najvažnijih crkvenih blagdana. Njegova uporaba u vjerskim procesijama sada je ograničena na obred poznat kao Timkat, koji se održava svakoga siječnja i u procesiji se nosi samo replika a ne taj pravi Kovčeg koji se ne iznosi iz kapelice.
Evo i par stvari o Kovčegu koje sam uspio pronaći tu i tamo, a govore o velikoj tajni Biblije, ako Vam se da čitati možda bude interesantno za znati.
U Starom zavjetu Kovčeg Saveza Izraelci su smatrali, kao utjelovljenje Boga, kao dokaz Božije nazočnosti na zemlji. Napravljen da bi se u njemu pohranile kamene ploče na kojima je zapisano Deset zapovijedi, opisuje se kao drvena škrinja dugačka oko metar visoka i široka malo više od pola metra. Iznutra i izvana bila je obložena zlatom, a nad njezinim teškim zlatnim poklopcem nadvijale su se dvije krilate figure anđela.
Biblijski izvori pričaju o Kovčegu koji sijea vatrom i svjetlošću, izazivajući razne bolesti i teške opekline, sravnjuje planine sa zemljom, razdvaja rijeke, uništava čitave vojske i pustoši gradove. Ne sumnja se da je Kovčeg dugo bio temeljni kamen židovske religije: kada je kralj Salomon gradio prvi Hram u Jeruzalemu, njegov je jedini motiv bio stvoriti "kuću da u njoj smjesti Kovčeg saveza Jahvina". Negdje između desetog i šestog stoljeća prije Krista ovaj jedinstven predmet nestao je bez traga kao da nikada nije niti postojao. Mnogi znanstvenici koji su istraživali ovaj fenomen, smatraju da je nestanak svete relikvije "jedan od velikih misterija Biblije". Nigdje nije zapisano da je Kovčeg bio iznesen, uništen ili skriven. Ne postoje čak ni komentari poput "i tada je Kovčeg nestao, a mi ne znamo što se s njime dogodilo" ili "i nitko ni danas ne zna gdje se nalazi". Najvažniji predmet na svijetu, s biblijskoga gledišta, jednostavno je prestao biti dijelom priče." Temeljito čitajući Stari zavjet, otkrit ćemo više od dvije stotine napomena o Kovčegu Saveza zaključno s razdobljem Salomonove vladavine (970.-931. god. pr. Kr.); nakon vladavine toga mudrog i iznimnog kralja gotovo se i ne spominje. Ovo je u svakom slučaju prava povijesna enigma koja se ne sastoji u tome da jeova neizmjerno dragocjena zlatna škrinja nestala, nego da je - s obzirom na svoje vrhunsko religiozno značenje - nestala u tako nevjerojatnoj tišini.
Dakle tajna koju su mnogi željeli otkriti nadahnula je tko zna koliko ekspedicija te jednu veoma uspješnu holivudsku fantaziju, U potrazi za izgubljenim Kovčegom (The Raiders of the Lost Ark) s Harrisonom Fordom u ulozi Indiane Jonesa. Siguran sam da ste mnogi od vas gledali ovaj film no isto tako sam siguran da velika većina nije vidjela ovaj video koji preporučam a govori o potrazi za istinom o izgubljenom Kovčegu.
Ako budete odvojili satak vremena i pogledali ovaj dokumentarac National Geographica za koji nisam siguran, no mislim da je prikazan i na HRT, vjerujem da će te čuti mnogo toga što niste znali.
Vratimo se mi na moj izlet u Aksum.
Prvo što su nam pokazali lokalni vodiči bili su ostaci dvoraca Kraljice Sabe i dvorca Kralja Kaleba, najčuvenijeg kralja Axuma u čije je vrijeme kraljevstvo bilo najmoćnije i sirilo se čak i preko Crvenog mora. Kasnije sam saznao da je istraživanjem tog prostora zaključeno da palača nije dovoljno stara da bi mogla biti nekadašnjom rezidencijom kraljice od Sabe, no vodiči su nam ipak ispričali priču koja eto pokazalo se i nije baš točna. Ipak to što smo razgledavali, bile su ruševine vješto zidane zgrade od kamenih blokova vezanih žbukom, s dubokim temeljima i mnoštvom kanala koji su služili za odvod, pretpostavljam.
Preko puta palače nalazi se park kamenih „stela“. Axum, pored Kovčega Zavjeta čuven je i po svojim Obeliskima, (stelama) kraljevskim nadgrobnim spomenicima izgrađenim od kamena iz jednog komada teškima i preko 500t. Uz pomoć slonova, ovi kameni spomenici su dovlačeni sa udaljenosti oko 10 km odavde a način na koji su ti masivni spomenici mogli biti uspravljeni i do dana danas je nerazjašnjen.
Najveći spomenik nazivaju Stela 3 i jedini je koji još uvijek stoji uspravno. Visok je 20 m, a na njemu su uklesani prozori i vrata a predstavlja kuću u obliku tornja.
Stela 2, drugi po veličini, za vrijeme okupacije ovih krajeva, isječen je na tri dijela kako bi se mogao transportirati pa su komadi ovog spomenika su odneseni u Rim i tamo ponovno sastavljeni. Obelisk je uzet 1937. po naređenju Benita Mussolinija a vraćen je kući nakon 68 godina tj godinu dana nakon moje posjete Aksumu. Ovaj Nadgrobni kamen star 1.700 godina, visok je 24,6 metara i težak 160 tona.
Jos jedan sličan spomenik, za koji kažu da nikada ni podignut nije bio je procjenjuje se visok 33m i težak oko 520 tona, leži polomljen.
Interesantno je kupalište Kraljice Sabe koje je u stvari jezero dubuko oko 12m. Prljava voda ne predstavlja problem za mještane koji kažu da je to Sveta voda i koriste je i za piće iako i na ovim fotografijama možete vidjeti zašto se nisam usudio da je probam.
Djelovalo bi prilično antički da nije stepenica koje su izgradjene u novije doba. Jezero nije nikada presušilo i iz njega su se mještani Axuma snabdijevali vodom.
Vjeruje se da postoje podzemni tuneli koji su dugački i po nekoliko kilometara a služili su za obranu grada. Bio sam na mjestu gdje je ulaz u te tunele no tako zatrpani očekuju arheologe da počnu sa iskopavanjima ako bude moguće, no sumnjam da ce to netko uraditi u skorije vrijeme.
Lijepo je bilo u Axumu i volio bih opet otići tamo jer nikada se ne zna možda je zaista moguće sresti potomke od tako slavnih osoba iz povijesti koje su bile u tim krajevima.
To ne znaju niti puno bolji stručnjaci za povijest od mene no jedno znam, interesantan je ovaj narod i njihova povijest. ( pogledajte i ovo obavezno) za koju kažem da je više nego bogata a toliko malo o njoj znamo.
Post je objavljen 12.09.2013. u 21:30 sati.