Uvijek me fascinirao filing muškog roda kada je neka cura slobodna. Baš kao vampiri kada namirišu krv, oni podemone i bacaju se na 'plijen' svim mogućim i nemogućim forama, tehnikama i taktikama.U čemu je kvaka i kako točno znaju period 'slobode' jedne djevojke?! Da li se to vidi, da li se to čuje ili im je intuicija jednostavno toliko dobro razvijena, barem što se te stvari tiče?!
Da se razumijemo, ja sam totalno glupa za te stvari i ne shvaćam kada me konta zauzet tip, jer budimo realni, muškarci jako dobro prikrivaju te stvari. Ako kažeš da nemaš, onda nemaš i kraj priče. Dogodilo se često da sam na totalno blesav način izvukla iz frajera je li slobodan ili zauzet. Tisuću potpitanja i jebiga, uhvatiš ga u mrežu nakon nekog vremena. No uvijek me zanimalo kako frajeri točno znaju kada je djevojka slobodna i kako uvijek počnu 'loviti' baš u trenutku kada joj ne treba i kada ne želi vezu, vezivanja i avanturice za trošenje viška slobodnog vremena.
Čudo zvano osjećaj za slobodu donekle mi je objasnio prijatelj riječima: „To se ne može opisati, to se osjeti kada je cura slobodna. Cura je privlačnija kada je slobodna.“ Kako se osjeti i dalje ne znam, no očito je da zračimo nekom drugačijom vibrom u vremenima lijepe, drage i slatke slobode.
Stvar je u komunikaciji. Zauzeta djevojka komunicirat će s nekim frajerom s velikim grčem u želucu, dok će slobodna djevojka prihvatiti razgovor kao nešto najbezbolnije i najnormalnije na ovome svijetu. Svaki neobavezan razgovor trebao bi tako izgledati, no nije to lako objasniti ženskoj glavi i njezinom ljubomornom dečku. Zbog toga smo kada smo u vezi nepristupačne i ukočene. Zbog toga smo neprivlačne i odbojne ne samo muškom rodu, već i čitavom društvu…
Lijepa, draga i slatka sloboda od nas napravi čudo prirode. Ne samo da postajemo simpatične i pristupačne, već zračimo nekom sasvim drugom vibrom. I sve to kada smo u granicama normale, tj. kada nismo očajne. Sjećam se određenih situacija u kojima sam vidjela očajne ženturače u potrazi za vezom, brakom, ne znam ni ja sama čime. Izgledale su jadno i bile su odbojne i meni; a mogu samo zamišljati kako je na njih gledao muški rod kojemu su se nabacivale.
Poanta je u tome: kada prestaneš tražiti, nađeš. To jedino vrijedi u ovoj pišljivoj ljubavi za kojom svi toliko žudimo. Kada prestaneš tražiti nekoga sličnog sebi, otvara se tisuću opcija i svijet se širi. U tim trenucima nije nužno odabrati nekoga za sebe; to je jednostavno vrijeme kada se trebamo opustiti i širiti tu neku vibru koja izlazi iz nas. Jedino smo tada svoji i jedino tada postupamo u skladu sa zdravim razumom. Jedino tada ne odbacujemo ljude od sebe, već ih upoznajemo te s njima provodimo itekako ugodne trenutke. U principu, jedino smo tada normalne; tek kada smo slobodne…
O lijepa, o draga, o najslađa moja slobodo koja me činiš normalnom osobom sposobnom za komunikaciju s ljudima svih vrsta, rasa i karaktera. Što bih ja bez tebe?! Bila glupa, tupa, zatucana i društvu neupotrebljiva, eto što…
Post je objavljen 11.09.2013. u 22:37 sati.