I kako,kako da ga ne volim? Kako, kada tako lako u ovo srce uvuče sreću i na lice nacrta osmijeh, najmanjom sitnicom, koja najviše znači. Znajte da nema riječi kojom mogu opisati tu nesebičnu ljubav koju osjećam prema njemu... Ma čuvam je i ne dam nikome ni blizu da joj priđe... I ovo srce, ne može nitko uzeti, jer pripada njemu... Ključ ovoga srca je njegovo ime... Ovo lice će imati osmijeh čim ugleda te oči, to lice, ma čim čuje prvo slovo njegovog imena... Ma ne znam kako bih ja to mogla opisati, jednostavno, mogla bih biti pored njega do zadnjega dana... Ma ja vam volim i one njegove mane koje me toliko nerviraju, ali znam da se iza toga krije biće koje je oličenje savršenstva... Sve, ali baš sve podsjeća na njega... I kapi kiše udarajući o' tlo pjevaju njegovo ime... Zvijezde noću, crtaju njegov lik.. On je moj centar svijeta, moj svijet, moje sve... I ne dam ga i ne odustajem... I kad je najteže stisnem zube i kažem ''Biće bolje'' ali ne dam ga, jer bez njega ništa više ne bi imalo smisla... Sunce ne bi moglo ugrijati tijelo, niti bi više kiša pjevala, plakala bi i tugovala zajedno sa mnom.. Zato čuvam ga.. I njega i ovu moju ljubav prema njemu... A zar mi treba šta više? Zar postoji nešto jače od toga? Ne postoji... Zato iznova i iznova pobjeđujemo sve ono što nas pokuša razdvojiti...
zauvijekk malac moj <3333333333
Post je objavljen 12.02.2013. u 10:07 sati.