Nadam se da ćeš doći,
Odvedi me u ovoj noći,
U tvoje ljepote,
Zelenih gora i zalazaka i mora,
Završimo ovu priču,
Utopljenu u piću
I slabosti ljubavi,
Bez vonja i znoja.
Odvedi me tamo gdje prestaje banalnost
I znanost i ludost,
Tamo gdje vlada ljubav i mudrost
Ne mogu ovo gledati više,
Ovu krpu od ljudi,
Bučni i suludi,
Koja samo diše i ništa više,
Bez duše i znanja i neznanja,
O noći i ponoći i samoći,
Daj da pogledam kako su u zabludi,
I vidim lica puna čuđenja,
U svom bijednom neznanju i kasnom pokajanju
Za bahatost ne zemlji,
Nezahvalnosti Tebi i meni i svima koji žele više
I misle da znaju o svemu oko sebe,
O planetu,
O postanku,
Bolje od Tebe,
I ne priznaju zablude i grijehe i zlobu,
Klanjaju se valutnom idolu,
Ne znajući ništa o glazbi, notama i molu.
Povedi me tamo gdje se spaja nebo i čudi,
Ne želim ovo gdje smo svi sve, samo ne ljudi.
Post je objavljen 10.09.2013. u 20:33 sati.