Ivica Đikić o svojoj poeziji kaže :
Još do prije nekoliko godina mislio sam da je pitanje identiteta sasvim nevažno i da se time bave samo oni koji su nazadni i koji ne vide da je tradicija samo uteg i element sputavanja. Ali kada sam počeo razmišljati otkud mi izviru književni motivi i što mi nadahnjuje pripovijedanje i stihovanje, shvatio sam da je, koliko god bježao od toga, socijalni i svaki drugi ambijent u kojem sam rođen i odrastao itekako važan za moje pisanje, kao što mi je za pisanje važan i pokušaj bijega od tradicije i od svega toga u čemu sam odrastao.
Pjesme Ivice Đikića , nastale iz tog raskoraka, možete čitati na
ovome linku .