Prolazi dan za danom, istina da fališ svaki dan sve više je neumoljiva. Posjećujem te svaki dan, valjda me vidiš, nadam se. Kad sam danas palila svijeću tamo gdje si stradao dolazi mi jedna djevojka i govori da je prije par dana usnula jedan san. U tom snu, ti nju šalješ k meni i govoriš joj da mi kaže: "Reci mami da ne brine, da je meni dobro." Opet tvoje riječi:"Ne brini!" Došlo je sine vrijeme da ne brinem, eto...tebi je sada dobro. Nema više mama što brinuti, nema više lutanja s prijateljima, nema lumpanja do zore, nema rođendana, nema svadbi, nema kuhanja kotlića. Ničega više nema, osim nade da si dobro...da si zbilja dobro. Ja to trebam vjerovati, ali tako te želim zagrliti...to mi fali do bola. Fali onaj vjetropir koji je stalno jurio, žurio, galamio, svađao se, istjerivao pravdu. I dvorište je utihnulo...ipak si bio glasnogovornik u našoj kući. Teško se privikavati na ovu tišinu...i ne brini, mama će biti dobro. Volim te, anđele moj.
Post je objavljen 09.09.2013. u 21:30 sati.