Jedna mala plava proizvela je dosta burnu i poprilično pretjeranu reakciju u datim mi okolnostima, reklo bi se. Pa ajde, rekoh, da zaronim malo i u trenutno stanje uma. A svi oni brojni, što svjedocima bijahu, da l' pjevanjem il' čitanjem, pa slijedom toga i promisliše, samo glasno i ne rekoše, kako baš mjeru prevršiti znam, i kako bi baš i smanjiti mogla malo te doživljaje svoje, bilo dobre ili loše... svi oni bi trebali znati, da se i kamena ova, kad s oblaka siđe
, u potpunosti priključuje tim i takvim promišljanjima
...
Samo... znam ja da znate, kako teške i čudnovate znaju biti te boljke naše... želja pustih... neuzvraćenih zaljubljenosti... neostvarenih snova... kad tijelo čežnjom gori... kad srce razum ne sluša... kad želi... i hoće... i može... il' misli bar da može... al' sile zla na put mu stale, i bose noge trnjem zasule... kad vlati smo tek slabe, vjetrometinama moćnika prepuštene... sve manje slobodni i svoji, a sve više okovani... mrežom nevidljivih lanaca sapeti... i nemoćni... i što žešće nas savijaju po svom, to lakše srce bježi tamo gdje potaman mu je baš sve...
Al' čemu se i pravdati zbog ljubavi, pa nek' i stoput se istinitim pokaže, da... uzalud vam trud, svirači... il' pak ona sretnija, da... ljubav je lijepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagovještaj da... pa nek' stoput bude, što biti i mora, ja ću tragom njenim... mirise joj prizivati... boje zamišljati... i zajedničke dane priželjkivati
...
A očito je i meni trud uzaludan, kad baš nikada, za nikada na Zemlju ne znam s obje noge stati
... nego, kamena, kaži već jednom... kakva li je sad muka na srce ti legla, i kakvog li to savjeta išćeš... kaži mi, kaži
...
Mišo Kovač - Kaži mi, kaži
Pa ajde, da se blogu svome svagdašnjem ispovijedim, da dobrostiv mi bude, savjeta mi pravog udijeli, ako s kućicom mojom sreću želi dijeliti
. Dakle ovako, uknjižba čest. zgr., ilitiga, moje buduće kućice, napreduje sporo, al' ipak napreduje... onom nedavnom malom plavom, Sud me, preko odvjetnice, obavijestio, da je... vještak izradio i sudu dostavio vještvo u ovom predmetu koje će strankama biti dostavljeno nakon zaprimanja dokaza o uplati... a to zadovoljstvo išće od mene uplatu od ravno 980,16 kuna na ime troškova vještačenja. U računicu njihovu, i razloge onih 16 lipa nisam ulazila, jer najvažnije mi bješe, da jedan je to korak bliže cilju tj. vlasničkome listu... ali... uvijek kod mene caruju neki ali, koji sreću mute...
A odavno se tako već, u mozgu crv neki nastanio i sve nešto prevrće i propituje... pomalo i strahuje... da l' idem ja stvarno putem do vlasničkog lista, il' ipak do Rješenja tek nekakvog, ma kakvo li će ono biti, i ma šta li će u sebi sadržavati... eee, u tom grmu ja tražim zeku, koji će me prosvijetliti... dugo već, i po starom mom običaju, neuspješno, jer... zeko se u šumi gustoj skrio, i tragove sve za sobom zameo
...
A da ne bude na kraju Rješenje samo, uporno pili crv iz moje glave, a onda opet sve iz početka
... da ne bude jovo-nanovo, opet neka nova borba trnovita
... od Rješenja do vlasničkog lista, u ne pitaj koliko koraka
... pa bi crv taj, iskustvom lošim potaknut, spriječiti htio, ako je to ikako moguće, novo neko "zlo", koje se iza kantuna pritajilo, i samo momenat pravi čeka, da opet me zaskoči. I nije to od jučer, al' gdje i kako išta doznati, to je pravo pitanje. Svi moji pokušaji da proširim vidike, do sada su neuspješni bili. Sva moja pitanja, da od odvjetnice doznam bar korak jedan ispred sebe, stalno udaraju u neprobojne zidove šutnje i neznanja... uglavnom, sve već viđeno i poznato... sve je u rukama Suda... pa sad ti znaj, šta ti se i kad i gdje sprema
...
Stoga, ne pitajte zašto ja razmišljam o svemu ovome, što ću u nastavku s vama i podijeliti... i zašto i ovdje priželjkujem ćuti i doznati koju riječ više... i zašto se ja bavim rješavanjem raznoraznih pitalica i mozgalica... jer ja pojma nemam, zašto to ne radi, i da l' trebala bi uopće raditi, moja odvjetnica... al' to što ja mislim da bi ipak trebala, i raditi, i znati, i reći mi puno više... šta da ja radim s tim, kad od toga pomoći mi nema... da se tučem s njom
... stihiji da se prepustim
... il' pak, crva u glavi da hranim... i rovarim
...
...
...
... ali kućica... kućica će ili biti, il' je neće biti
... Eee, Noa, Noa, lipi moj Noa, sjedi ti lipo i plači, i u Božji se ufaj prst... nema ti druge 
, pomagajte ako ikako znate i umijete... svaki vaš savjet, uputa, komentar, objašnjenje, riječ, malo je reći, da bi mi dobrodošli... ma, zlata bi vrijedili... bilo da su od osobe od struke, gdje mi je naš geomir
prvi na pameti, bilo da su od osobe sa sličnim iskustvom, kao napr. "moja" bračanka, il' stivanka, koju ovom prigodom pozdravljam, i nadam se da je dobro i zdravo... naime, i oni su dijelili kuću opisno, pa je moguće prošla put sličan mome... draga, ako čitaš, javi se
...
...