Marketing
Ja stihove pisala nisam od mladosti rane moje,
pisala sam tada o ljubavi ranoj, a sada zbog tuge svoje.
Ranjena duša ne može više, mora nekako smiriti tugu,
uzdahe pušta, nebu se se diže, tražeć na njemu svoju dugu.
Anđele mili, mahni mi malo, pošalji osmjeh mali,
da se majčino srce smiri, da zna da ti ništa ne fali.
Ovdje se ništa desilo nije, šljive zore, jesen se sprema,
dani su kraći, noći sve duže, samo tebe Boris nema.
Pisat će mama tebi uvijek, znam da me čuješ, da ti je milo,
ponosan si bio na svoju mamu, sretno ti sine na Nebu bilo.
mama
Evo, napisala sam ti još jednu malu pjesmicu. Sjećaš li se kako ti je mama pjevala dok si bio mali. Kad sam te uspavljivala držao si me za nos, sjećaš li se tih trenutaka. O, kako si bio mala mrvica, sićušna, mirna, dobra. Svuda, baš svuda vodila sam te sa sobom. Ja nisam imala nikoga dok si bio mali da te čuva, živjeli smo u drugoj zemlji i nisam imala nikoga nego vas.
Bojim se svakog novog dana bez tebe i znaš što mi se večeras desilo. Večerali smo, tebe nema kod kuće i ja stavljam jelo za tebe u pećnicu da ti se ne ohladi dok dođeš i onda me presječe preko grudi teška bol. Sine grozna misao, tko će doći, kad će doći, kome stavljaš večeru u pećnicu? Vrištim sva iznutra, nemoj mi govoriti da neće doći...uvijek je jeo kad je došao kući. Boris sunce daj se javi majci da mi srce od tuge ne pukne.
Post je objavljen 07.09.2013. u 20:50 sati.