Marketing
:S
"Vjerovatno sam samo trebala nekog da me zagrli i kaže: 'Naučit ćeš.' No, zauzvrat dobiješ nešto drugo: poniženje, osjećaj nemoći, nezadovoljstva, praznine, nerazumijevanja. Pitam se da li lijepe liječi uistinu koštaju mnogo. Pitam se zašto su u stanju upravo one ružne da nas 'poraze'. Samo sam htjela znati, htjela sam biti dobra i u tome, ali ne može. Prvi put sam osjetila da nije ništa u mojim rukama, da sam nesposobna. Poželjela sam u tom trenutku da znam ili da me nema, a treće je pobijedilo - samo nisam uspjela.
Osjećaj neznanja boli, a kad ti neko stalno ukazuje na to, čovjek ne vidi svoje druge vrijednosti, apsolutno se posvećuje tome što ne zna, to ga 'ukopa'. Vrištala sam, plakala, nisam se uspjela strpiti, nisam uspjela biti hrabra, posrnula sam (greška br.2).
Željna znanja, te da mi većina stvari ide od ruke, učinila je da se ovako osjećam, nisam imala kome da pišem, mnogi me ne bi razumjeli, mnogi bi se radovali mom neuspjehu. Ovako pričam svima, a nikom; ovako sam to izbacila iz sebe, a jedina znam skriveno značenje svih navedenih riječi. Čudno je to kako se mnogi raduju neuspjehu, to boli, s druge strane boli i kad ti neko konstantno na to ukazuje. Htjela sam da me nestane, da pobjegnem od svega, ali kako pobjeći od sebe? Jedino to ne znam i to me ubija, a mnogi znaju, ali meni ne ide. NE IDE, NE IDE!!! Ali želim znati, ne želim biti glupa toliko. Sad sam vidjela koliko sam mala u svojim očima, a to je najgore - pad u dragim i gore od najgoreg, pad u vlastitim očima. Uvijek sam se trudila biti tu za druge, mada sam nekad poželjela i sama biti potrebna, i sama trebati lijepu riječ, zagrljaj, i jedno 'ne plači, znat ćeš'. Nisam to dobila. Dobila sam strah, gađenje, nerazumijevanje i puno jedne riječi - 'glupa si', riječi koje ti zvone u glavi. Iako sam uporno pokušavala da ih ne čujem, da ne čujem taj glas iznova i iznova, nije uspjelo. Ni sama nisam znala da sam dospjela do dna, do dna neznanja.
Nemojte ljude vrijeđati, dovoljno im je teško što ne znaju; dovoljno je što se bore sami sa sobom. Samo nisam uspjela, samo nisam znala, i u tom trenutku poželjela sam da nestanem, smrt sam poželjela kao izlaz, samo da me nema, da ne proživljavam riječi 'glupa si', 'kako možeš biti toliko glupa', a odgovor ne znaš, kao što ne znaš niti to, odgovora nema. Zašto sam glupa, zašto mi ne ide? I opet niko nije bio tu, nisam imala hrabrosti, opet, žaliti se ikom, niti dijeliti s kim, htjela sam samo da znaju, da shvate, da pitaju, međutim niko nije shvatio istinitost mojih riječi, mog poziva u pomoć. Htjela sam makar da zaspem, da na nekoliko sati izbacim to iz glave, da se isključim iz ovog svijeta, ali niti to nije išlo. San nije dolazio na oči. Ja samo želim da nestanem, da nevidljiva postanem, i da znam. Ali ne znam, to mi ne ide, nikada neću znati, za te stvari ostat ću glupa.
Na kraju trebala sam nekog bliskog, da me utješi, da se ne raduje tome, samo sam trebala ruku spasa, riječ utjehe, ohrabrenja. Sama nisam mogla, niti mogu. Pala i na tome testu. Posrnula sam, idem naprijed jer moram. Besciljno putujem u moru neznanja, ali neću se pomjeriti, ne umijem, ne znam. Čovjeka uvijek slome njegove slabosti i najbliži.
A najbliži su oni upravo koji ti žele dobro, a koji te najmanje razumiju. Utješit ću sama sebe, vjerovatno se događa i najboljima."
Post je objavljen 07.09.2013. u 20:15 sati.