Da se razumijemo, ja sam tupson, tikva, bedak, budala, bukva, idiot, imbecil, krepil, debil, šupljeglavac, meksički aksolotl, glupan, kreten, slaboumnik i ostatak srodne flore i faune. I to kažem hladne glave, ne uslijed nekakve svježe negativne emocije. Da me sad muči neka od takovih spoznaja, pričao bih o nečem drugom, ako ne i sasvim prvom. Ono što želim reći je samo to da od sebe ne očekujem previše i da se ne mislim nervirati kad ispadne još manje, a još manje mislim o tomu kukulelekati. Kao i to da aluzije na tuđu glupost nisu isto što i uvjerenje u vlastitu pamet. Cilj mi je vidjeti smiješno u svemu lošem, pogotovo kad je na moju štetu, i ostaviti drugima da prave razlike između mene i trećih.
A dalje idu primjeri koji mogu biti izmišljeni, viđeni, izvedeni ili zamišljeni. A možda pričam i o vama. Toplo preporučam da tražite sebe, a ne svoje bližnje.
Kalteniks je uvijek nametao ljudima svoju pomoć i ljutio se kad bi zamijetio da sretni prijamnik ne osjeća nikakvu zahvalnost. Štoviše, znao bi i posve propisno popizditi.
Eufonija je pak htjela da joj netko pomogne, ali tako da se ona cijelo vrijeme grčevito protivi. Čak joj ni Kalteniks nije uspio pomoći.
Eglibije je svoju posebnost tražio u kolekciji kamenova koji su bili posebni samo po tomu što bi ih pokupio kad bi mu se nešto značajno dogodilo, a inače bez ikakvih osobitosti. Kad je upoznao Oglibiju koja je radila to isto, prebacio se na skupljanje bezličnih kamenova u dane kad se ništa značajno ne bi dogodilo. Smislio je razne kriterije da ih ne bude previše, uglavnom dizanjem važnosti svega, i dosta nemirno reagirao na provokacije.
Pododo je uvijek bio u pravu.
Gamali se nije mogao prestati smijati kad je jednom vidio djevojku s ogromnim plavim cilindrom na glavi. Kad je to poslije prepričavao, nije mogao vjerovati da ostalima to nije smiješno.
Peludija je jednom cijeli dan psovala glavnu junakinju neke sapunice.
Similija je psovala Peludiju jer je mislila da je junakinja sapunice postupila ispravno. Naime, Similija i Peludija bile su različitih političkih orijentacija. Dok je prva bila uvjerena vrumistica, druga je držala do svog pradjeda koji se pred stoljeće borio protiv vrumistâ.
Kotorigon je bio šokiran spoznajom da netko može biti tako glup. To je ponavljao nekoliko sati.
Činku tuđa glupost nije šokirala, znala je da su ljudi oko nje glupi i da si tu ne može pomoći. Tojest, znala je da su svi vrumisti glupi. A i mnogi protuvrumisti.
Ulika je dobro znala da obloga od koprive skida celulit.
Makidor se smijao bapskim ljekarijama. Sve što treba za zdravlje je jutarnja rakija.
Gilenu je poštenje bilo ono kad te ne uhvate.
Dlinka je pisala protestna pisma kad bi joj horoskop bio previše promašen.
Malenka se smijala kad nešto ne bi razumjela.
Klisurka nije smjela propustiti misu u nedjelju.
Hokoru nije bilo teško reći da mu je žena glupa.
Paksimon je uvijek pazio da kupuje samo onu robu koja je bila posve lišena svega životinjskog.
Fibiju nisu razumjeli.
Liskip je preskakao sve linije na pločniku.
Alamija nije odustajala.
Propheta nemo je tipkao što bi mu palo na pamet.
Da se razumijemo, niti je glupost nužno loša, niti je ono njoj obrnuto nužno dobro. Loše je ono za što postoji nekakav konsenzus da je loše. Silom prilika, dok se ne nađe neki lijep matematski opis koji će biti isto to, samo na drugom jeziku.
A do toga ćemo praviti zrcala od ljudi i praviti se da je sve lijepo naš odraz, a sve loše od materijala u kojem se ogledamo.
Post je objavljen 07.09.2013. u 23:19 sati.