1) Povjeri se nekom kome vjeruješ.
Snaga grijeha je u njegovom tajenju i sramu pred drugima. Najbolje da se povjeriš nekome kome vjeruješ. Ako si odrastao povjeri se curi, ženi ili prijatelju. Ako si maloljetan roditelji su tvoj najbolji izbor ma koliko ti se to činili čudnim.
2) Shvati da pornografija nije bezazlena i da čini štetu i tebi i drugima.
Ovisnik je prva žrtva. Tvoja cura/žena je druga žrtva. Tijekom orgazma luče se hormoni koji stvaraju osjećaj sreće i vezivanja. Nakon normalnog seksualnog odnosa sa svojom ženom hormoni sreće će se lučiti dok ležiš kraj nje te ćeš se emocionalno vezati za nju. Gledanjem pornografije i izazivanjem orgazma gledanjem filmova i slika hormoni sreće će se izlučivati i vezati ćeš se emocionalno za ''fantazije''.
3) Shvati da je pornografija utemeljena isključivo na fantazijama (maštarijama) i da nema nikakvog doticaja sa stvarnošću. Fantazije se nikada ne mogu mjeriti sa stvarnošću. Baš kao i kod Hollywoodskih filmova i serija život je jedno, a ''životi'' filmskih likova je ništa doli jedna maštarija.
Kad tad konstantnim hranjenjem hormonima sreće s fantazijama pojaviti će se potreba za ostvarivanjem tih maštarija. Pornići na mozak djeluju na sličan način kao heroin. Bilo koji ovisnik počeo je s bezazlenim slikama i filmovima, ali mozak je tražio sve više i više i obične slike više nisu bile dovoljne za seksualno uzbuđenje. Za seksualno uzbuđenje postale su potrebnije neke ''nasilnije'' slike i filmovi tj. fantazije koje praktično ni ne postoje u stvarnosti. Za uzbuđenje se biraju uvijek fantazije nauštrb stvarnosti. Zato mnogi nakon prvog seksa nudu razočarani. Razočaranje seksualnim životom kulminira u braku. Stvarne žene ne mogu ispuniti fantazije iz pornića. Ne mogu ga ispuniti ni porno glumice koje su glumile u tim filmovima jer ti filmovi nisu stvarnost. Pola sata je snimano cijeli dan, nabolji kadrovi su namontirani tako da imamo pola sata ''highlights'' najboljih trenutaka. Tako gledatelj dobiva dojam da su glumice i glumci vrhunski znalci seksualnih vještina.
Fantazije nisu i nikada ne mogu postati realnost. Tko stalno živi u fantazijama u dodiru sa stvarnošću doživiti će razočaranje.
4) Shvati da nismo životinje (ma što ti govorili u školi). Stavljanjem fizikalnih potreba ispred razuma spuštamo se stepenicu nazad u evoluciji.
Nismo rođeni da bismo bili robovi svojih hormona i nagona. Nagonima treba ovladati, a posebice seksualnim nagonom koji je najvažniji i najsnažniji. To je stvaralački nagon iz kojeg se rađa novi život.
Freud je napisao da je čovjek zauzdao spolni nagon i izgradio civilizaciju. Ti nisi životinja, a nije ni ta osoba koju gledaš, a upravo se tako odnosiš prema njoj.
5) Shvati da svaki naš potez i svaki naš čin ima posljedicu na našu budućnost.
Post je objavljen 07.09.2013. u 14:42 sati.