"..somewhere over the rainbow.."
ja sam jaka osoba..
to sam tek danas shvatila...
za prezivjeti ovih par dana a ne zavrsiti u nekoj zutoj vili mislim da je to odlika jake osobe..
ili sam vec odavno poludila pa ne mogu zesce?
pa stalno se dicim time da "nisam normalna jer da jesam poludila bih" 
Danas sam nakon dugo vremena bila na mjerenju za legalizaciju..
pokupila sam gospodju na Savici i krenule smo put Dubrave i dalje...
Gospodja je pricala o pokojnom muzu,njegovoj ljubavi,a njenoj odbojnosti prema vikendici koju je narucila legalizirati..
Pricala je o svojoj djeci, odrasloj, kako je kcer Paulina htjela apartmanic na moru, pa je htjela stancic u Zagrebu mjesto apartmana na moru pa je htjela...
Iskreno, zavidjela sam Paulini...
Na mami,tati..ispunjavanju zeja..
Najednom sam se osjetila tako umorno...
Klonula sam...i sjetila se jucerasnjeg razgovora s knjigovodjom...
"dobar dan Vera, smetam?" pitala sam knjigovodju
"Ne,recite" odgovorila je
"Vidjela sam da mi niste jos poslali obracun place pa Vas molim da mi smanjite placu na minimalac"
"hahahaha" culo se iz slusalice " napokon ste i Vi dosli pameti" rekla je..
Nakon mjerenja svratila sam na gradiliste..uredjenje tavana...
poslije toga fina, a poslije fine sastanak..
jurcanje je trajalo satima..bila sam na rubu snaga, vani je vruce, ni klimu ni hladjenje nisam palila jer me jos uvijek drzala paranoja od dogadjaja prethodnih dana...
kuhala sam...iz mene se pushilo..
just another day in the office... 
ostala mi je samo posta..
moje sunce, moj hram..
..a onda sam ugledala velike pukotine u svom novom hramu..
Post je objavljen 05.09.2013. u 21:12 sati.