Kad ti sa mnom krene, kad i najtiši među nama zagrli tišinu i obuče je na sebe kao neprocjenjivu vrijednost, pokrij me svojom osjetljivošću i položi senzibilnost u moje ruke, jer za svaku našu kretnju tvoja senzibilnost pronalazi pravi put.
Kao izvor moje promjene na nevidiljivo mjesto stavi svoj žig i u ovim riječima bez nekog smisla pronađi svoj i moj smisao.
Put od istoka prema zapadu je uvijek isti, ali moj put prema tebi je bio tvoj put prema meni.
U toj savršenosti nesavršenstva zaiskrila je zraka između nas i bacila svjetlo na mene prema kojem si pošao i našao me...
Pjesma crvenih misli i plave ljubavi stoji kao svjećnjak na stolu u kojem je plamen jasan i mekan kao tvoja ljubav, koja tek izranja prema meni.