Štogod učinim pripada prošlosti i ne može se promijeniti. Također sve što učinim izgleda mi u tom trenutku dobrom idejom. Znači li to da nema pogrešaka?
Ako nikad ne priznam pogrešku tada ne mogu ništa novo naučiti, ako sam UVIJEK U PRAVU tada ne mogu izgrađivati svoju mudrost kao samopouzdanje bazirano na iskustvu. Tada se stalno vrtim u krug. Jedno je priznati pogrešku a drugo sebe OKRIVLJAVATI, sebi PREDBACIVATI za nešto što sam učinio ili nisam učinio.
Recimo pokrenuo sam biznis, propao i upao u dugove. Je li to bila pogreška? Ako sagledam lekcije koje sam naučio, sebi čestitam na odvažnosti i ponosno pričam priču koja pokazuje kako sam vjerovao sebi i dokazao Kranjčevićevu smrt od sumnje - što bi tu bilo pogrešno? Cilj mi je bio postići financijsku nezavisnost, dao sam otkaz i krenuo u boj. Pokazalo se da nisam bio dovoljno naoružan pa sam izgubio bitku.
ODGOVORAN SAM ZA POSLJEDICE ALI NISAM KRIV. Imam dugove, frustracije, mrlju u CVu ali nisam zato kriv i ne treba me zato kazniti. Nisam ostvario prihod koji bi pokrio rashode i ishod je minus- to je posljedica, ne treba mi dodatna kazna. Postoji cilj, plan i akcija - plan može biti dobar a akcija loša ili ako plan ne štima ne stiže se do cilja. Ako su plan i akcija takvi da dovode do cilja, tada ću stići.
Može se razgovarati o poboljšanju plana i akcije, skupljanju znanja i vještina da bi se ostvari cilj. Plan i akcija ili vode do cilja ili ne vode. Nema pogrešnih odluka, krivnje, žaljenja - ima samo kombinacija plan+akcija koje vode k cilju i onih koje vode negdje drugdje.
Post je objavljen 05.09.2013. u 15:58 sati.