Marketing
Mili sine, velika tuga se uvukla u našu kuću. Možda bi bolje bilo da se nismo toliko voljeli, da nismo bili toliko vezani jedni za druge. Naš dom postade pustinja bez tebe...i ne znamo kako ćemo dalje. Nitko ne zna, svi pokušavamo živjeti...ali nije to lako glumiti kao, možemo mi to. Znaš, voljela bih znati, zbilja...ZAŠTO? Zašto ti, zašto mi. Živjeli smo skromno, živjeli smo u najboljoj vjeri, trudili se biti ljudi, moralni, osjećajni prema svakome. Ti znaš koliko smo pomagali...ja sam čak skrivala kad sam nekom pomogla, htjela sam ostati anonimna. Uplaćivala na razne račune ljudima u potrebi, simbolične iznose, ali darovane od srca. Ne ljutim se ja na Boga, ali pitam ZAŠTO? Želim to znati, zašto sam dobila uz sve križeve koje sam ponijela u životu ovaj koji je toliko težak da sam pod njim pala. Zašto nije uzeo mene umjesto tebe, ti si bio tako mlad, tako pun životne radosti. Pred tobom je trebao biti život, moj ide prema sutonu i sada ima tako malo smisla. Ne mogu se više radovati, trebala bih glumiti sreću zbog tvoje braće, radovati se zbog njih. Može mi biti drago da ih vidim sretne, ja to želim iznad svega, ali ja ne mogu više biti sretna nikada. Nema više sine toga u mom životu...samo da ne bude predugo trajao. Želim živjeti još samo toliko da Ivan krene u život, da osnuje obitelj, da se osamostali. Onda ću biti slobodna za let...tada ćeš doći po mene i mama će biti ponovo sretna zauvijek s tobom u vječnosti. Grlim te sine, silnim, nevidljivim ali najsnažnijm zagrljajem.
Post je objavljen 05.09.2013. u 10:28 sati.