Obećala si je tako čvrsto i snažno toga dana kada je i zadnji atom snage u njoj bio uništen. Nije bila spremna prolaziti to sve ponovo. I obećala si je. Možda je noć kriva, nju je najlakše okriviti za bijedna obećanja koja si damo u kasne sate. O kako je samo naivno i pomisliti da ćemo se zbilja držati toga, iako bi to jako htjeli. I tako dok joj je suza ispirala blijedo lice, donijela je odluku. I vjerujte, ona kada nešto odluči zbilja se pridržava toga. Osim kad se radi o njemu. Ponekad je pomislila da nikada neće postati imuna na njega, i da će što god on napravi njenom slabašnom srcu, u njemu i dalje biti mjesta za njega. I obećala si je da se više nikada neće vezati za nekoga. Iako je bilo prekasno. Svim silama je bila vezana za njega. A tako je željela prerezati tu vezu, tako je željela ne osjećati ništa, tako je glumila onu hladnu djevojku bez osjećaja, sve dok nije sve poslala kvragu. Sve dok si nije priznala, jer sebe je još i mogla zavarati, ali svoje srce - njega nikada! I znam da kada ga vidi ne može ostati ravnodušna. Znam ja. Koliko god glumila i pretvarala se da joj ne smeta dok ga viđa s drugom, znam da joj je smetalo. Iako ne bi željela biti na njenom mjestu. Dosta joj je njegovih igrica i glumatanja da mu je zbilja stalo. Prerasla je takve stvari, nema više volje za slušanjem njegovih bijednih isprika, i ne želi ga kraj sebe. Samo želi prestati osjećati to. To nešto što ne voli nazivati ljubavi, jer nije željela da to bude. A bila je.
Post je objavljen 04.09.2013. u 23:29 sati.