A onda opet, nevjerojatna slučanost.
Došla sam u lokal po papire, i upoznajem ženu koja upravo kreće u svoj posao. Moja struka i nešto vezano za nju. Čak smo i bile na tragu iste ideje.
Kaže mi kolega da dolazi tamo jednom u par tjedana i naletjela je baš u trenutku kad sam ja došla potpisati otkaz. Po svemu sudeći, iznimno sposobna teta. Nudi mi zaposlenje ili još bolje, partnerstvo u firmi.
Možda je suludo krenuti u svoj posao u ovo vrijeme i u ovoj zemlji.
Možda i nije. Ali, nekako imam osjećaj da je ispravno. Sad i tu.
Honorarni poslići dok ona ne odradi svoj ugovor u firmi u kojoj radi su već dogovoreni. Ima ih.
I sad napokon stignem malo odmoriti. Uživati u suncu, prošetati. Naći se sa prijateljima i familijom. Napuniti baterije. Napraviti sve ono što sam započela ili željela započeti a nisam stigla do sad jer sam radila od jutra do sutra.
Sreća prati hrabre.
Post je objavljen 03.09.2013. u 15:24 sati.