Mrzim te!
Osjećaji koje gajim prema tebi a nikad ih nisam izrekao dok si bio živ pa niti poslije toliko su snažni, negativni i razorni da se pitam postoji li uopće dovoljno civilizirani i humani način da ih izrazim. Svaka uvreda koju bih ovdje izrekao, svaka ružna riječ i izražena odvratnost s moje strane čini mi se suviše malenom i neznatnom u usporedbi sa svom boli koju si mi nanio, sa svom štetom koju sam u svom razvoju pretrpio zbog tvoje glupe infantilnosti, tvoje egocentričnosti i beskrajne arogancije.
Reći da te mrzim bilo bi točno i to tako jest, no to je isuviše trivijalno i banalno i ne opisuje dovoljno plastično svu onu bujicu, silu i destruktivnost cijelog snopa emocija koje sam dugo čuvao, gušio u sebi, iznad svega ih se sramio i okrivljavao samog sebe te osjećao da sam zlo, pokvareno i nakaradno biće kad sam kadar takve osjećaje osjetiti, i to za tako blisku osobu kao što je otac. Ne samo da te mrzim, ja te tako snažno prezirem iz dubine svoje duše, osjećam odvratnost, gnušanje i nesavladivi bijes prema tebi. Zaista, otkad je svijeta, ne vjerujem da je ikada ikoji sin toliko mrzio svog oca kao što ja osjećam prema tebi. Ne znam gdje je izvor mojem bijesu, ne znam trebam li ga se stidjeti i osjećati se krivim zbog njega, ali evo sada prvi puta cijelom svijetu objavljujem i obznanjujem: mrzim svoga oca iz najdubljih dubina svoje duše, pa makar me odnio vrag! To je uostalom i bila uvijek tvoja najaktualnija prijetnja kojom si mislio da možeš sve držati u šaci.
Takav spoj samouvjerene bahatosti, emocionalne zaostalosti i zadrte farizejske religioznosti kakav si ti predstavljao nije bilo moguće niti tolerirati a kamoli voljeti. Vjerujem da si mrzio sebe i cijeli svijet pa tako i mene, a sve to pokušavao sakriti suzdržavanjem i kvazidisciplinom koja se sastojala u potiskivanju i negiranju osjećaja, nesposobnosti za prepoznavanje i totalnog ignoriranja kako svojih tako i tuđih osjećaja, što smo prije svega i najsnažnije osjetili mi koji smo imali tu nesreću živjeti s tobom. Gora nesreća od moje gorke sudbine da tebe imam za oca nije me mogla snaći, zaista. Ljutit sam i frustiran jer sam propustio puno dobrih prilika zbog tvoje odvratne strahom motivirane kontrole i paske, jer mi nisi dao niti najmanju sunčevu zraku vedrine koju ni sam nikada nisi upoznao nego samo jad, čemer i bijedu.
Ovdje ću izbacit ću iz sebe sav gnoj koji se nakupljao godinama, i ne znam koliko će vremena trebati da se to sve pretvori u riječi. znam samo da se radi o najsnažnijoj sili u svemiru, i osjećam da je snaga moje mržnje tolika da bi mogla razoriti cijelu planetu.
Post je objavljen 30.05.2011. u 14:15 sati.