Marketing
Mirić...
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Mirić...
Jutros sam se probudila na komiškom miriću. Zidiću poviše Žanićevo žalo. U ruci zidaruša. Pivčuga, jedna pa druga. To i ne bi pamtila ali društvo moram. Dunja, Marija, bagerista Mario iz Zaboka. Svi osamdesetogodišnjaci. Da ne bude zabune, rođeni su 80.-tih.
I nezaobilazni Vojko Koza umirovljeni čuvar komiškog muzeja ribarstva. Jezičke barijere su nestajale sa svakim novim gutljajem hladnog piva. Ostao je samo mali problem tko će „ viknuti“ novu rundu piva. A, nije bilo ni podne. Tema, jezici; talijanština, komiški, zagorski, srpski, bosanski, je brzo iscrpljena. Zabok centar brdskog moto kros sporta je mrtav po njihovom kazivanju. Stanogradnja je pojela moto stazu. O „Regeneraciji“ i ostaloj propaloj industriji nema se što reći. Ali o putovanjima i ljudima ima priče. Dunja je kao stoperka obišla Srbiju. Uspjela je vršnjake iz Kragujevca razuvjeriti da između nje i njihovih cura nema razlike. Možda u veličini sisa. I broju cipela. Da i u ćirilici. Nepismenima je svako pismo kao i jezik, teško i nerazumljivo.Na banci Dunja nema para ali joj je zato blog ( sansite.hr) bogat putopisima.
Ova generacija ne zna što su bili ferijalci i ferijale. Za radne akcije još i znaju. Na to ih podsjete najave poplava i obrana nasipima koje smo mi brigadiri gradili 60.-tih oko Zagreba.
Ide nastupa tri puta udarna brigada; „Razija Omanović“. Ura, ura, ura!..
Kako je lijepo sretati ljude iz drugih sredina. Ljude s različitim iskustvima, odgojem, svjetonazorom, drugim jezikom... Treba biti ponosan na našu mladež. Predobri su za vrijeme i okruženje u kojem žive. Odavno mi nije prijalo pivo kao u društvu ove mladosti. Starima je mjesto u ropotarnici ili pred pločama koje ne znaju pročitati...
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Vrijeme, vreme, vrime je za mirić. Za pivo zidarušu. I meni, Sine!
BTW.
Čekić, „kama“, bomba to je alat u rukama „besposlenih & nepismenih“ ...
Bušić, po bušić, brdo bušića na ravnicama napaćene zemlje...
Post je objavljen 03.09.2013. u 10:39 sati.