Kad bih svaki dan iz sebe cijedio sebe
istisnuo bih plazmu ispunjenu antitijelima –
igrom, znatiželjom, traganjem, promjenom –
odgovorima na ulaske ravnodušnosti.
Moje tijelo moj nosač snova na javi
nije se branilo od prodora divljih barbara
mržnje i ljubavi – iskrenih razarača
okamina duha i zavjeta iz prošlosti.
Branilo se od vojski bezlične ravnodušnosti
jer ona osujećuje suparništvo svjetla i tame
štiti od propadanja beznađe i besmisao
kao formalin u teglama žute leševe djece.
Post je objavljen 02.09.2013. u 18:16 sati.