Sjecate li se onog mog pojavljivanja na okruznom sudu u Arnhemu? Radilo se o kazni za parkiranje, na koju sam ulozio zalbu i na kraju zavrsio na sudu. Na saslusanju je sudac odlucio da slucaj ostaje otvoren i zatrazio je od tuziteljstva (grada) da podnese bolje dokaze. Novo zasjedanje je bilo najavljeno za kraj srpnja. Ja sam vec tada znao da tada necu moci prisutstvovati zbog godisnjeg i vise nisam mogao nista promijeniti ili dodati. Jucer sam dobio pismo od suda i sa zanimanjem ga otvorio. Leticim pogledom prelistao stranice do podnaslova "Odluka" i tamo nasao: "Zalba se uvazava."
Skocio sam u zrak i viknuo: "Pobijedio sam! Pobijedio sam!" Otrcao do Franka u kuhinju i ubacio mu u krilo pismo gotovo plesuci oko njega. Frank je odusevljeno procitao pismo i razdragano se nasmijao. Skoro da smo se zagrlili, dobro nije bas skoro, ali sigurno smo tome bili blize nego ikada prije. (Frank i ja se nikada nismo zagrlili, niti sam ja ikada vidio da Frank ikoga grli).
Grad nije dostavio zatrazene dokaze i sudac je proglasio zalbu pravovaljanom, te odredio da mi placeni iznos za kaznu (70eura) mora biti vracen. Naravno moralna pobjeda je bila puno znacajnija nego financijska. Frank je kazao, pomalo ironicno: "Juma, moras priznati da nizozemski pravni sustav funkcionira." A sada jos ona druga velika pravna bitka...
Post je objavljen 30.08.2013. u 23:39 sati.