Kažu da čovjek vrijedi onoliko koliko ima prijatelja. Oni koji kažu da imaju puno prijatelja, onda ne znaju što je pravo prijateljstvo, jer ne treba miješati poznanstvo i prijateljstvo. Također kažu da u nevolji vidiš tko su ti pravi prijatelji, jer oni su s tobom i uz tebe i u teškim trenucima, a ne samo kad sunce raskošno sja.
Kako nađeš prijatelja? Svatko za to vjerojatno ima svoje iskustvo.
Moj najbolji prijatelj mi je bio gost u kafiću gdje sam radio. Budući da je posao konobara da bude uslužan i komunikativan, često sam bio s njim u razgovoru, ispočetka razgovarajući o temama koje je on kao gost započeo, no vrlo brzo smo shvatili da o mnogo čemu imamo isto mišljenje, da nas interesiraju iste ili slične stvari, uglavnom, freakovi koji se jednostavno razumiju.
Naravno, počeli smo se družiti i u slobodno vrijeme, posjećivati se i kod kuće, kava nedjeljom prijepodne je postala pravilo.
I onda sam završio u bolnici. Uz moju obitelj, i on je dolazio svakodnevno.
Pa sam otišao na rehabilitaciju u toplice, naravno, on me vozio, a za vrijeme mog boravka dovozio moju obitelj u posjete.
Kad sam došao kući iz bolnice, on je išao sa mnom u šetnje mijenjajući se s članovima moje obitelji kako je tko kad mogao.
U zadnje vrijeme pritislo me breme pesimizma i tjeskobe, obitelj je naravno uz mene, kao i moj najbolji prijatelj, dođe po mene, odemo prvo u šetnju, pa onda na kavu (tako se kaže, iako ja više ne pijem kavu nego irish cream capuccino), a on me uspije nasmijati i prenijeti pozitivnu energiju i misli na mene, skrećući mi misli od bremenitih tema, barem na neko vrijeme!
Imam zaista pravog prijatelja, i zahvalan sam na tome!