Prije par dana sam dala krv. Prvi put u životu. :)
Želja mi je to već odavno. Ipak to spašava živote. A i kaže wikipedija :
" Prednosti za darivatelja :
- krv darivatelja kompletno se laboratorijski pregledava (krvna slika). Ispituje se opsežnije i detaljnije nego kod običnog preventivnog pregleda. Usredotočuje se na snimanje krvnih infekcija. Često kada takvi testovi otkrivaju bolest za koju je donator ne zna.
- darivanje krvi je "trening" tijela za hitne situacije povezane s velikim gubitkom krvi. [1] Postoje dokazi da je veći gubitak krvi, na primjer kod nesreća, redoviti davatelji krvi sposobni su se nositi puno bolje s gubitkom veće količine krvi te imaju značajno manje medicinske komplikacije zbog tog.
- darivanje krvi također pridonosi oporavku tijela. Nagli pad količine krvi zna "provocirati" tijelo za stvaranje novih krvnih stanica. Doniranje krvi zato ima stimulirajući učinak na tijelo. Redoviti davatelji krvi se obično osjećaju bolje nego ne davatelji, a može se govoriti i o cjelokupnom "pomlađivanju".
- Darivanja krvi u muškaraca može smanjiti rizik od srčanih i krvožilnih bolesti. "
(ne piše zašto samo kod muškaraca...hm...)
A i možda konačno saznam koja sam grupa. Ne bi bilo na odmet.
Pokušala sam jednom u srednjoj školi dati krv, ali odbili su me - premalo kila, mala. A nadala sam se da će mi marte dat koju kilu više pa da ću proć.
Ovaj put sam kad me pitao koliko kila imam, rekla 64, (zapravo imam manje, al reko neće me opet zbog toga odbit!), a koliko ste visoki? Nemam pojma, nešto manje od 180 cm? I onda je čovjek to zaokružio na 180. Meni odgovara, znači da ovo s kilama nije bed što sam si dodala, jer mi je on dodao visine, pa kad se sve zbroji i oduzme računica je točna. :)
Uglavnom, prošla sam. A bila sam uzbuđena kao da na ispit idem. :) Ispitivala sam muža (jer on je već više puta davao) a koliko dugo to traje, a koliko mi uzmu krvi, a ....a....a....
Pustio me muž prvu u red pa nakon što su utvrdili da imam dosta kila i željeza i da mi je tlak dobar, ispitali me milion pitanja, dokopala sam se treće baze. Njih 4-5 momaka u bijelim kutama ordiniraju po prostoriji. Vidi mi se na faci da sam prvi put, ne znam kome da priđem, kome dati taj papir što su mi uvalili, sve gledam oko sebe kao malo dijete u dućanu s novim igračkama. Onda mi se jedan smilovao i preuzeo pod svoje. Polegne me na onu zelenu ležaljku.
Pita me jedan od njih:
- I, jel imaš ti dečka?
- Nemam, al imam muža, evo upravo ulazi.
A on će meni:
- Pa jesi li ti normalna, tako mlada se udati!! Uskraćuješ sebe ostatku muškog svijeta! Pa kud to vodi... Za ovog lika? Nisi mogla ružnijeg nać, mislim nisam ni ja lijep, al stvarno. A jel ljubomoran?
Idućih 15 minuta ekipa je napravila takvu zafrkanciju od cijele priče da mi je taj događaj najzabavniji u zadnjih mjesec dana. Muž se samo smješkao sa svoje ležaljke, a ja nisam ni osjetila da mi krv napušta tijelo. Pokazali su pravu mjeru profesionalnosti i lakoće u ophođenju.
Svaka čast ekipi iz Petrove 3 !! :))
Post je objavljen 30.08.2013. u 14:29 sati.