Za života svjedočimo bezbrojnim susretima sa bezličnim pojedincima. Ridikulozno je trivijalizirati život tako što ga objašnjavamo sudbinom ako uzmemo u obzir zapanjujuć broj faktora koji ulaze u jednadžbu nasumičnosti koja orkestrira našim svijetom. Zbilja, nevjerojatno je kako bilo što uspije u ovom žrvnju činjenica. Možda je jedini pravi pokazatelj inteligencije sposobnost kompromisa. Sve ostalo samo izvodi svoje primarne funkcije, zapisane negdje duboko u zakonima biologije i fizike. Sve ostalo je puka nasumičnost na kozmičkom kolodvoru, mjestu gdje se svi putevi jednom sretnu.
Give... me... release
Što se dogodi kada polarne suprotnosti zaborave što trebaju činiti? Zakon velikih brojeva ostavlja prostor slučajnosti. Na milisekundu gotovo nezaustavljiva konfuzija oprečnosti zapravo staje, u površnoj bezličnosti se nalazi nešto poznato. Putevi su došli do raskrižja, rođenje kompromisa.
Gotovo je nemoguće nešto planirano tražiti na mjestu kaotičnom kao što je kozmički kolodvor. Logiku je moguće koristiti samo ako je referentno stajalište dovoljno daleko, ali među nama, ono to nikad nije. Stoga je logika naizgled savršen alat koji zapravo nikad nismo znali ispravno koristiti.
Witness me
Katkad je teško spoznati sadašnjost, jer ne znamo živjeti neopterećeni prtljagom prošlosti i nepoznanicama sutrašnjice. Ostavite nas da stvaramo sjećanja, da budemo svjedoci bljeskova individualnosti u sivilu gužve. Sve istinski posebno je produkt koincidencije. Perfekcija se manifestira sada i nikad više, svaki treptaj se čini kao da je gubitak vremena. Za sve postoji prvi put, sve dok jednog dana ne uspijemo replicirati prvotno iskustvo, jer i za to postoji prvi put. Polariteti se jednom ponište te riječi jednom postanu djela i frustracije ispod naših upaljenih i nabreklih osobnosti ugasnu. Neka traje. Upamti, ponekad je jedina razumna reakcija u suludom svijetu čista ludost.
I am outside
Kako nastaviti dalje kada zaglaviš u jednom trenutku? Nije teško igrati na sve ili ništa kada ti se sve ostalo čini kao gubljenje vremena. Daleko od toga da je jednostavno, jer kako se olako odreći svega kad se bezbroj stvari prethodno morao poklopiti? Možda je to jedini način da stvari nastave funkcionirati. Naši putevi se moraju negdje sresti, jer čak i velebni Svemir prije ili kasnije ispuca svoju pozamašnu kvotu 'ničega'. Stoga, slobodno se zabunimo oko „zbogom“ i „doviđenja“ jer ne znaš što nosi sutra za strance koji su se nekako oduvijek poznavali. Ne, mi nismo suđeni jedni drugima. Mi smo, u najboljem slučaju, kompatibilni.
I have seen you,
In this white wave,
You are silent
You are breathin'...
In this white wave
I am free...
Post je objavljen 30.08.2013. u 00:56 sati.