S ljudima se možemo povezati na dva načina: intelektualno i emocionalno. Nismo roboti pa emocije ne možemo nikada isključiti, ali razum možemo. Možda bi zato ispravnije bilo reći da se možemo povezati emocionalno ili intelektuialno-emocionalno, odnosno intelektualno i ne-intelektualno. No pitanje je što znači jedan odnosno drugi način povezivanja? Sjećam se da sam znao biti iscrpljen od druženja, pa malo pomalo zatvoriti se u svoja 4 zida. Burno i naporno zna biti emocionalno povezivanje.
Daniel Goleman možda pogađa bit stvari svojim pojmovljem: visoki put i niski put. Socijalna interakcija koja rezultira prijenosom osjećaja znači emocionalno povezivanje, a taj autor kaže da se to uvijek događa. Ako i jest tako - ako nam netko prenese nekakve osjećaje, u nama izazove naše osjećaje - pitanje je AKCIJE, DJELOVANJA - slijediti te osjećaje ili uključiti i drugu komponentu-intelekt- i djelovati u smjeru rezultante. Niski put je čuvstveni, jako brz, izvan naše svjesnosti, odvija se bez imalo truda, dok visoki put djeluje uz voljni nadzor, zahtjeva trud, svjesnu namjeru, radi sporije, djeluje više metodički korak po korak. Jedno je automatski a drugo nadzorni, kontrolni, kognitivni način djelovanja. Jedan je vlažni, natopljen emocijama a drugi suhi, hladni, racionalni. Vođen je dijelom mozga u kojem su sadržane naše sposobnosti za hotimičnost. Brzi je netočan i prljav, spori točan i obziran.
Neki ljudi znaju reći da je u socijalističkoj Jugoslaviji narod bio emotivno vezan za Tita. Možda se razlika sastoji u tome da kod emocionalnog vezivanja ne gledamo činjenice jer nas ne zanimaju, gledamo samo svoje trenutne osjećaje, ponašanje usmjeravamo prema svojoj kratkoročnoj ugodi, dok se u intelektualnom povezivanju uuključuju kognitivne sposobnosti racionalnog promišljanja, spremni smo odgoditi užitak i zamijeniti ga za bol discipline koja će dovesti do dugotrajnije sreće a popratno naravno i ugode. U emocionalnom povezivanju uljuljkamo se u dobre osjećaje, to je kao droga koja nam udovoljava sada, bez obzira na sutra.
Sve što se oko nas događa utječe na nas, uvijek se pojavi nekakv osjećaj, kao impuls jačeg ili slabijeg intenziteta. Razlika je međutim krećemo li u akciju odmah na temelju tog impulsa ili ćemo pustiti da amplituda prođe, razmisliti i onda djelovati.
Mogu staviti fokus na to kako se osjećam u društvu osobe, koliko je kemije, istog smisla za humor, koliko sebe vidim u toj osobi, ili pragmatično na objektivne okolnosti, što ja mogu dati i dobiti, na širu sliku obiteljskog zaleđa, svjetonazora, politike, koristi za obitelj...
INTELEKTUALNO
-fokus na objektivnu moju korist od tog odnosa
-primanje na znanje BEZ uzimanja kao reference
-bezbojni odnos
-činjenice, info, podaci
-faktografski
-novi mozak-svjesno
-neslaganje moguće
-nema uzajamne pripadnosti
-tolerancija različitosti ukusa
-izvana povez, plitko
-hladne činjenice saznate komunikacijom
EMOCIONALNO
-fokus na to kako se ja osjećam u tom odnosu
-primanje info kao istinu, emoc stav
-sugestivnost, poučavanje
-bojanje odnosa okusom emocije
-vruće
-snažna evaluacija-il je đubre ili pravi
-sviđa mi se ili ne-naklonost ili odbojnost
-stari mozak-nesvjesno
-uzajamna pripadnost
-niti satkane od emocija-ili se ljutim,il mi se gadi,il se bojim,Il te volim,Il se čudim...
-povezivanje duboko, iznutra
-intuitivne pretpostavke o dubljem neiskazanom značenju
-animalno proučavanje i stvaranje suda ni iz čega osim svojih osjećaja prema osobi
Post je objavljen 29.08.2013. u 20:54 sati.