Najljepše je kad si dijete. Osjećaš da bi ti srce, kad bi izašlo iz grudi, bilo poput autobusa.. Dobivaš bogato servirane ovale raznovrsnih iluzija, a ti ih gutaš u velikim slasnim zalogajima. Dopuštajući svakoj da te obuzme svojim neodoljivim sladom. Za tebe je svijet bajka bez negativnih likova. I svi su tako veliki i predivni. Svi su vrijedni tvog malog, iskreno naivnog i neiskvarenog srca.
A onda jednom odrasteš. I shvatiš da su ti ovali kičasto šareni a je hrana neprobavljiva. Shvatiš da je svaka lijepa riječ samo maska iza koje su se licemjerno krili. Da su tvoji heroji u stvari Kapetani Kuke, zli vukovi, ružne vještice i ogavni trolovi.
A ti si bio mali Petar Pan.. Nepromišljena Crvenkapica.. Naivni Ivica i Marica.. Ti si bio Trnoružica, a sve oko tebe je smrtonosno vreteno.
I shvatiš da je sreća to što ti je srce nepomično u rebrima, jer kad bi izašlo iz grudi bilo bi kao autobus. Autobus koji bi te jednom pregazio.
Na kraju naučiš da je život je sport, a ti si vreća za boks. Svojim herojima..
I tek tad razumiješ zašto je bilo najljepše biti dijete..