Poslušavši zadnji album jednoga hrvatskog pjevača domoljubnih i katarzičnih pjesama, onog čija se karijera vinula munjevito do nebesa nakon što si je ugradio kvalitetan gebis, Sin Božji i naš Otkupitelj odlučio se spustiti na Zemlju, i to baš u našu domovinu. Da vidi koliko ima istine u tome što je čuo od narodnog pjevača, a koliko u onome što je čuo od raznih svemirskih trgovaca u prolazu.
I tako se Krist spustio na Medvednicu. Ovaj put je malo bolje zakamuflirao svoju intergalaktičku letjelicu. Odlučio se za kratak obilazak nekih ljudi i institucija da stekne uvid u duhovno stanje svoga stada na malom, ali bogatom pašnjaku zvanom Hrvatska.
Posjetio je prvo kuću u kojoj stanuje čovjek koji sebe naziva premijer.
Učtivo se je najavio i kada ga je Premijer primio, lijepo je pozdravio.
- Ja u tebe ne vjerujem – odmah mu je dao do znanja Premijer.
- A vjeruješ li u pad BDP-a?
- Ne! – požurio se Premijer.
- E, vidiš, ti ne vjeruješ, a on je ipak tu. Kao i ja...
- Tvoje postojanje nije nikada dokazano – nije se Premijer dao tek tako lako razuvjeriti.
- Pričaš li ti onda ponekad sam sa sobom? – podigne Isus obrve.
- Ne! Pa nisam lud.
- Istina. Nisi lud da pričaš s budalom...
- Molim?
- Ništa, ništa – promrmlja Isus, pozdravi i ode.
Zatim je došao u zgradu koju zovu Sabor. Tu su se sastajale najmudrije glave ovoga naroda, izabrane od svih ostalih glava. No, Isus je nekada znao gledati preko satelita njihove sjednice, pa je znao da to i nije baš tako.
Predsjednik Sabora primio ga je puno srdačnije od Premijera. Ipak je on bio puno duže u tom poslu s politikom i znao je da se nije dobro nikome zamjeriti.
- Pa, kako vam se čini? – upita on učtivo Krista.
- Što to?
- Ovo što mi radimo?
- Kao loša stand-up komedija.
- Pa nije valjda baš sve tako loše?
- ...
- Nađe se i dobrih i korisnih prijedloga.
- Je l od onih što pjevaju bećarce?
- A dobro, nađe se i poneki šarlatan i harlekin.
- Dobro jedan, ali sedam? – iskreno se začudio i sam Sin Božji.
- Pa, ljudi su glasali za njih – slegne ramenima predsjednik Sabora.
- Ne radite više izbore nakon što se ispeče rakija!
Protiv toga nije bilo argumenta. Isus se tada naglo smrkne.
- Reci, kako ste mogli u svoju Knjigu prepisati skoro sve iz moje, pa onda dozvoliti da se desi sve ovo oko vas?
Predsjednik Sabora pocrveni i obori pogled. Koljena mu klecnuše, usna zadrhti. Zatim polako klekne pred Otkupitelja grijeha naših, drhtavom se rukom prekriži i nesigurno počne govoriti:
- Skrušeno ispovijedam sve svoje grijehe koje sam počinio od zadnje ispovijedi...
Isus duboko uzdahne, odmahne glavom pa blago spusti ruku na glavu čovjeku koji je klečao pred njim...
Zatim je Isus odlučio navratiti do čovjeka koji se zove Predsjednik Republike. No njega nije zatekao kod kuće. Tu su mu isto uljudno i strpljivo objasnili da predsjednik prima sva kulturna društva i narodne umjetnike prema strogom rasporedu. To je Isusa podsjetilo da je trebao izabrati odjeću u skladu sa trenutnom modom.
- Recite – okrene se on tajnici na odlasku – je li taj vaš Predsjednik ikada ikome pomogao?
- Kako to mislite? – zbunila se tajnica, koja ga je u međuvremenu prepoznala.
- Je li on ikada konkretno riješio čiji problem?
- Pa, mislim... On će svakoga primiti, sa svakim će razgovarati. Ali, on vam nema, znate, nikakve ovlasti...
- Kao sveta voda, zar ne?
- Ma nije vam on loš čovjek...
Stigavši do središta svoje hrvatske filijale, zadnje kuće koju je planirao posjetiti, Isus se naglo smrkne. Koraci mu postanu teški i odlučni, a pogled oštar.
Sluga božji u kojoj drugoj zemlji, bogobojazniji, manje opterećen neduhovnim dobrima i viševjerujući, možda bi skrenuo pameću da mu se ukaže Sin Božji. Ako ništa drugo, onda od radosti što je dobio potvrdu da u svemu tome ima ipak nekakve istine i smisla.
No, naši su se vrhovni licencirani dušebrižnici vrlo brzo pribrali nakon što je Isus stao pred njih.
- Što je sve ovo !? – zagrmi Sin Božji na njih.
- Oh, Svevišnji! Uslišio si naše molitve! – kliknuše naši duhovni pastiri podigavši ruke u zrak i, isprva, potpuno ignorirajući Krista pred njima.
- Lijepo je znati da i ti voliš slušati Thompsona – kliknu netko razdragano iz pozadine.
- Poslao si sina svojega da nas oslobodi Sotonina nakota s knjižicama partijskim!
- Znali smo da nas voliš najviše! A ne one vražje Bugare...
- Zgromi komuniste u prah zemni – krikne netko na sveopće odobravanje biskupske svite.
- A one ateiste pretvori u krastače!
- I to šepave!
- Aleluja!!!
- Zovite mi glavnog, odmah!! – zareži Krist, škripeći zubima od bijesa.
- Sad će on i sam svakog trena. Nego, kada ćemo početi? – upita urednik Glasa Koncila nestrpljivo.
- Ja ću početi odmah! – uzvikne Isus i izvadi bič iz halje.
- Što ti je, Spasitelju naš? – zabezeknu se pastiri naivnoga stada hrvatskoga.
- U što ste sve ovo pretvorili? – raširi Isus ruke u nevjerici.
- Sve je ovo tebi na slavu, Svevišnji...
- I šoping centar!? I ova zgrada?! Kakva vam je to fasada? Jeste li vi vrane ili duhovni pastiri!? I u čemu se to vozite uokolo dok vam stado duhom i tijelom posustaje?
- Ali, mi samo širimo slavu Tvojega imena...
- U Lexusu!?
- Dobili smo dobar rabat...
- Odgovaramo izazovima vremena...
- Još ste gori nego ovi oko vas!
- Zgromi njih, Milostivi! Nemoj nas, pokorne i krotke...
- O krotki ste mi vi, hijene u koži janjećoj! – bjesnio je Isus odmotavajući bič. – I kakvim se to imenima međusobno nazivate? Preuzvišeni, uzoriti, uzvišeni, vaša svjetlosti, vaša svijetla uzvišenosti, presvijetli!? Jeste li vi davatelji utjehe ovom napaćenom narodu ili kandelabri?!?
- Mi smo samo...
- Što ste samo? – grmio je dalje Isus. – I koliko vam kuća na zemlji ovoj treba kada kažete da vjerujete kako vas na Nebu čeka samo jedna ?
- Ali, to je sve naše bilo... Ovi su nam komunisti sve to uzeli...
- Od kada je sve to vaše bilo!? Jesu li i piramide bile vaše?
- Ne znamo još...
- E sada ćete saznati!
Vidje tada naša duhovna elita da je Isus bijesan i da bi moglo biti vraga. Počeše se polako povlačiti pred Pravednim gnjevom.
- Nemoj nas, mi ti se klanjamo!
- Klanjate se vi čvrstoj valuti i nekretninama na lokaciji dobroj, a ne meni i mome Ocu. – zamahne Sin Božji pravednom rukom svojom.
Spuštajući se polako prema šarenim suncobranima tržnice, Isus zastane pokraj čovjeka koji je prevrtao vrećice u plastičnom kontejneru. Gledajući ga nekoliko trenutaka izusti, više za sebe:
- Kuda ide ovaj svijet?
- K vragu ide – promrmlja čovjek, otresajući praznu plastičnu bocu.
Čovjek stavi bocu u najlonsku vreću i bolje osmotri sugovornika.
- Je l vidiš ti sve ovo?
- Vidim vidim – zamišljeno će Krist.
- I?
Isus ne reče ništa.
- Hodi, idemo tu na plac. Imam tam jednoga koji prodaje travaricu ispod stola. Razbistri ti glavu i želudac, a i smiri te malo.
Isus bez riječi pođe za čovjekom, osjećajući kako mu nevidljivi teret cijeloga svijeta sve više pritiska pleća...
Post je objavljen 28.08.2013. u 09:30 sati.