Marketing
PIRATES KARAKA, Andrije Hebranga 12, Zagreb
26.08.2013
‘’Debela, kud idemo?’’, pitao me Švrćo neki dan oko osam navečer. Nakon par predloženih restorana, zveknula sam: ‘’Karaka.’’
‘’Može. Zovi’’, reče debeli.
Nije bilo potrebe, jer ponedjeljkom nitko ne živi i svi su mrtvi od vikenda, pa su uz nas, u restaču bila još 3 mlada para. Naglasak na ‘’mlada’’, što je ful lijepo vidjeti, no uostalom ambijent, cijene i glazba su takvi da i nije čudo što se mlađarija zna zaletiti ovdje.
Na mjestu nekadašnjeg ribljeg restorana smjestio se meksički restoran u stvarno originalnom ambijentu. Interijer je uređen poput potpalublja gusarskog broda i ako ste ljubitelj Gooniesa onda ste moj veliki prijatelj i dobro se osjećate ispod kapetanove galerije 
Ponedjeljkom inače bude flamenco show, ali kako sezona još nije počela, slušali smo latino mjuzu što nam je čak više odgovaralo i pili koktelčiće.
Švrćo je, prigodno, uzeo koktel z rumom; cuba libre, ne? Doduše dobio ga je bez limete, a lijepo piše u jelovniku; bacardi, cola, limeta. Al ajde…što je tu je. Dudlao je. I ja isto. Pina coladu. Mmmmmmm....bemti, mogla sam samo sjedit i pit koktel za koktelom. Ne bi trebala ni jest. Ništa. Al jesam
Nachos con pollo za predjelo.
Stiglo mi je 8 malih hrskavih trokutića s piletinom, grahom, lukom, salsom, sve zapečeno sa sirom i posluženo uz namaz od sira.
Predobro. I previše za jedno predjelo. Doduše, ne ako ste Švrćo, pa smažete par komada načosa uz chilli con carne; izvrsna mesna juha s grahom, blago ljutkasta i pitam se zakaj to ne radimo doma. Češće. Uopće.
Chilli je bio Švrćin drugi izbor nakon što su nam otkrili da nema sope de mais što je, ruku na srce, neprihvatljivo za restoran koji se naziva meksičkim, pogotovo kad je sezona mladog kukuruza u punom zaletu.
I tako, nikako probati juhu od kukuruza, a tako bi željeli. Onaj primjerak iz Pivovare nas nije zadovoljio https://blog.dnevnik.hr/njupalice/2013/01/index.html
Eh, sad, kad smo došli do glavnog jela tu su krenule nedoumice kaj je kaj, a dok Gringosi ne odu u Mehiko i osobno vide klasifikaciju meksičkih jela internet je majka znanja i gugl rješava sve nedoumice. Ako netko misli i zna drugačije nek mi javi.
Dakle, meksička kuhinja izvan Meksika se temelji na kulinarskim dometima sjevernog Meksika i jugozapadnog dijela Sjeverne Amerike, a načosi, buritosi, fahitas i čili kon karne su većinom američka izmišljotina. Definicije su sljedeće:
- tortilla je tip beskvasnog kruha, a radi se najčešće od pšeničnog brašna iako su tortille originalno rađene od kukuruznog brašna, prije dolaska Europljana u Novi Svijet.
- nachos su najčešće jednostavna verzija tortilja čipsa prekriveni umakom od sira (što se radi od maslaca, mlijeka, brašna, tvrdog sira za ribanje; najčešće cheddar i spajsi začina), tvrdo ribanog sira i šalše.
- burrito je tex-mex varijacija torille koja se rola ili preklopi u cilindrični oblik tako da u potpunosti sakrije nadjev koji se najčešće sastoji od riže, kuhanog ili pečenog graha, salate, šalše, mesa, guacamolea, sira i kiselog vrhnja.
- chimichanga je burrito koji se peče u fritezi
- enchilada je u svom izvornom obliku kao ulično jelo bila samo kukuruzna tortilla umočena u chili sos što i samo ime govori; enchiladas je past particip španjolske riječi enchilar što znači ‘’dodati chili pepper nečemu’’, ‘’ukrasiti chilijem’’. Danas je to kukuruzna tortilja punjena raznim nadjevom i prekrivena chili umakom
Često se enchilade serviraju uz španjolsku rižu, prilog koji se radi od bijele riže, rajčica, luka i češnjaka.
- quesadilla je pšenična ili kukuruzna tortilla punjena sirom i drugim sastojcima i preklopljena u oblik polumjeseca. Ime je dobila po španjolskoj riječi za sir - queso
- fajita je naziv koji se koristi za bilo koje meso s roštilja narezano na rezance ( faja - traka, pojas ) servirano kao taco na tortilli od kukuruza ili pšenice.
- taco se sastoji od kukuruzne ili pšenične tortille preklopljene ili srolane oko raznoraznog nadjeva (svinjetina, govedina, piletina, morski plodovi). Često se poslužuje uz salsu, avocado ili guacamole, rajčice, rajčicu, salatu.
Uz sve ovo postoji niz drugih kombinacija u kojima se koriste tortille kao npr.; taquito, chalupa, chilaquiles i tako dalje i tako bliže, no to je jedna sasvim druga priča. Ono što je važno za znati je da meksikanci imaju sasvim drugačiju predodžbu od onog što je popularno i uobičajeno u Americi ili recimo Hrvatskoj, tako da ono što smo mi naručili, khm, pa razlikuje se u nijansama od originala. Ali u tome i je čar svega. Ili?
Dakle, da se vratimo na pravu klopu;
Švrćo je za glavno jelo uzeo chimichanga ranchero
Dvije (ogromne) prepečene tortille punjene grilanim ramstekom i grilanim povrćem (grah, luk, kukuruz, paprika) sve prekriveno salsom i umakom od vrhnja. Uz mali komentar da je ramstek bio malo žilaviji, Švrćo nije imao drugih zamjerki. A njega je teško zadovoljiti. Barem što se klope tiče. 
Malo ga je deprimiralo što u kuhinji nije bilo guacamole umaka ( što je nedopustivo za restoran koji sebe naziva meksičkim ) iako u ponudi lijepo piše da se nudi, a on se naložio meksikanit. Nije. Nit kuruze nit gvakamolea 
Što se mene tiče, jedva sam se odlučila za burrito turkey. Previše jela, majke ti. A gladna. A sve bi. A glaaaaadnaaaaaa
Burrito su bile dvije prepečene (ogromne) tortille punjene pečenom / grilanom puretinom (jako finom, mekanom, ko piletina), sirom i svježim povrćem (luk, grah, zelena salata) koje je hrskalo pod zubima. Na stranu što sam poslije smrdila po luku i jedva zaspala od vlastitog smrada 
Uz burritose sam dobila i dva umaka; ljuti crveni i bijeli blagi koje sam mixala. Predobro. Stvarno prefino. Porcije su ogromne, jelo je fantastično dobro začinjeno (što je rijetkost u restoranima koje smo do sad posjetili!!!) tako da nismo ni imali potrebe za soljenkama koje su nedostajale na stolu.
U ponudi deserta postoje palačinke, chimichanga s višnjama, pečene banane, ananas pina dorada (na koju sam se naložila) i kolač od sira, ali tu večer nudile su se samo crne blackbeard palačinke.
Podijelili smo jednu jer smo se nakrkali ko prasci. I nju smo jedva pojeli jer nije bila nešto fantastična; crna žilava palačinka u obliku brodića / košarice s čudnim mousseom koji to nije, a nije ni sladoled koji bi bolje pasao. Imao je okus po viledi, veli Švrćo. Bijela krema oko palačinke je krasna dekoracija, ali nije nešto. Liči na bijelu čokoladu i bilo bi super da se radi o kremi od weisse šokolad, ali je neko vrhnje u pitanju. Dobra strana je što nije bilo preslatko, pa sam ipak nešto pojela nakon tone tortilja.
Sve u svemu, da smo kušali juhu od kukuruza i guacamole te da sam probala ananas pina doradu dok pijuckam pinu coladu 
večera bi bila savršena. No, svejedno; ambijent, susretljivi i veseli konobar u gusarskoj obleki, prihvatljive cijene za ogromne porcije vrlo dobre hrane i dvije višnjice na kraju kao konobarov kompliment ostavile su nam Karaku u jednom divnom sjećanju. Ili u prijevodu; morat ćemo ponovo tamo 
Post je objavljen 27.08.2013. u 22:55 sati.