Marketing
...
Kad bih ti imala bar nešto suvislo za reći, nemam sine. Znam samo da mi fališ, da nisam uspjela učiniti ništa suvislo ni normalno od kada te nema. Bauljam, ležim, šetam po kući...očekujem da se nešto dogodi, nešto što će me trgnuti, probuditi iz moje noćne more. Pokušavam se sjetiti radosti koju sam provela s tobom, ali neda ova silna tuga. Neda se srcu nasmijati...neda se radovati. Valjda je rano za to. I znaš, ja znam kako bi ti mene sada psovao...nisi mogao vidjeti suzu u mom oku, i ja bih tako rado da ih mogu zaustaviti, ali jače su one sada od mene. Nemoj se ljutiti, doći će vrijeme kada će mama s ponosom govoriti kakvog je sina imala, što je taj u svoje 24 godine života sve uspio napraviti, proživjeti. Doći će sine, sjećati će se majka svakog trenutka koji je provela s tobom od trenutka rođenja do zadnjeg dana. I znaš što me još raduje, to da ću tako smireno i spokojno otići s ovog svijeta, jer znam da me ti tamo čekaš. To je moja jedina utjeha i sreća u ovom trenutku...i ne ljuti se, rekla sam kad dođe moje vrijeme. Nije bitno kada, tamo vrijeme ne postoji. Grlim te, i šaljem ti svu svoju ljubav.
Ovo je bila tvoja najdraža slika.
Post je objavljen 27.08.2013. u 20:12 sati.