Marketing
16. kat, kratka priča (12)
photo by rU
16. kat, kratka priča (12)
Gledajući odozgo, sa 16-og kata, ljudi su se Svenu činili malenim i beznačajnim poput mrava. Jurili su za svojim poslovima, mimoilazili se ili bezglavo sudarali.
Nestanak jednog mrava za mravinjak ne znači ništa. Život se nastavlja, preostali mravi nastavljaju juriti utabanim stazama, sekundarno beskrilni i bespolni nakon kratkog svadbenog leta.
'Beskrilan' sam i ja već odavno – pomisli Sven.
Mladalačkog je poleta nestalo, život me prizemljio.
Odjednom shvati zašto je izabrao taj stan na 16-om katu.
Zbog pogleda s visine, zbog pozicije promatrača oslobođenog sudjelovanja u zbivanju.
Više nisam sudionik te vreve i žurbe, stiske i sudaranja.
Ponovo učim umijeće sporosti. Ne hitim više nikamo, čak ni polako. Milim poput puža ...
Hitali ili čekali, svaka se neizvjesnost neminovno pretvori u izvjesnost.
Jutro svane i nakon besane noći, snijeg se otopi, cvijet procvjeta i ocvjeta, i zadnji žuti list na kraju padne s grane ...
Bio je kraj augusta, lišće se još zelenilo na granama, no već je mirisalo na septembar, na jesen i na kišu.
A Ona se nije pojavila već dugo, nije je bilo od zadnjih vrućina ....
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 27.08.2013. u 11:11 sati.