Sastajemo se tako i sedmi put na Geodetskom (Geodezijskom za one koji prate ovaj
blog) fakultetu. U već standardnom terminu od 17-21h u sobi 64., ovaj put nas se
skupilo sedmero. Lagano se nazire kraj ljeta i godišnjih uz hladnije vrijeme i
kišobrane sve je više sudionika. Lovro-sensei je za ovaj put pripremio dvije
partije i jedno otvaranje, neka uživa kad može, dok ga ne stisnu obaveze na faksu :)
Osobno, osim što sam plaćen da glumim domaćina, svaki put razumijem sve više što
je dobro. Go je igra koja lako obuzme čovjeka koji se igra u životu zajedno sa
životom. Neki tu igru igraju zbog vještine, onog osjećaja kada jednim potezom na
ploči mogućnost pretvore u sigurnost/utjecaj ili čak bodove. Čitajući 100 poteza
unaprijed stvaraju misaone slike koje onda treba samo 'obojati' na ploči. Drugi
igrači gledaju igru kao ples svijetla i sjene, ying-yang-a, kao prazan svemir
koji treba ispuniti zvijezdama. U takvom svemiru nakupine zvijezda stvaraju
galaksije s mogućnošću stvaranja života. Postoje i oni igrači koji tim
jednostavnim stavljanjem kamenčića na ploču preispituju sebstvo brišući granicu
između igre i života.
Ja samo uživam ... :)
Dražen
Post je objavljen 26.08.2013. u 11:55 sati.