Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rudarka

Marketing

Mobitel - privatno i javno...

Zanima ne kako vi doživljavate svoj mobitel? Kao privatni teritorij ili opće dobro? Da li dozvoljavate da vam netko drugi čačka po sms-ovima ili onim direktnim linkovima na vaše facebook stranice i mail-ove?

Naime, što se desilo:

Dobila nekidan poruku od kolege: "B. (naime - Gospođa) pročitala poruku, ne zovi niti mi šalji poruke. Vidimo se u ponedjeljak". Halo?

Objašnjenje situacije: dotični kolega (iz drugog preduzeća) i ja radimo na nekim zajedničkim projektima koji se odvijaju i izvan radnog vremena tako da smo na telefonu ili sms-u bili i tokom mojeg godišnjeg, a bome ponekad i preko vikenda i neuredovnog doba (popodne, predvečer). Nothing special. Ne mogu reći da je išta u našoj komunikaciji i druženjima uživo bilo i mrvicu odmaknuto od strogo poslovnog odnosa. Ni više niti manje nego što obraćam pažnju na bilo koje moje druge (muške) suradnike i poslovne partnere.

S obzirom da sam dobila priliku odraditi predavanje na stručnom skupu u jednoj europskoj metropoli, a u sklopu tog predavanja predstaviti ću i tehnologiju koju izvodi/predstavlja dotični, tako smo se već u nekoliko navrata - doduše, kroz šalu dogovarali o tome da bi bilo zgodno da čovjek uživo dođe čuti kako ga hvalim. S druge pak strane, dotična metropola je njegovo omiljeno mjesto i još jedan posjet bio bi mu luudo zadovoljstvo. A čovjek ima para da si priušti povratnu avionsku kartu i čiste plahte u hotelu...

Kako sam dolaskom na posao u nekoliko sati uspjela organizirati smještaj u hotelu gdje će biti dotični kongres, te do kraja radnog vremena dobila (mail-om - gle čuda tehnike) i avionske karte, tako sam se veselo pohvalila gorespomenutom sms-om. Doduše, s riječju na kraju "tamptation?"

I prije smo se šalili preko sms-ova s nekim banalnim porukama koje možda - kada sada razmišljam - netko može krivo protumačiti. No, kako se to ipak odnosilo na naše privatne mobitele, tako mi nije padalo na pamet (a niti mi je bilo rečeno da pazim što radim/govorim/pišem) da dotična baljezganja mogu čitati i oni koji to neće razumijeti. A kamoli odobriti.

Jednom riječju - žao mi žene što sam u njoj izazvala ljubomoru i nedajbože bračnu krizu. A daleko od toga da mi je išta takvo bilo na pameti. S obzirom da čovjek radi za mene, a ne ja za njega - mislim da niti njemu (ako je već i palo na pamet nije lud da razbije poslovnu čaroliju).

Drugo, kad više razmišljam - ljutim se što si čovjek ne pazi na mobitel.

A treće - koji qu je žena zabijala nos u stvari koje su privatne? I otvorila nešto što je sada njoj Pandorina kutija.

Damn, a ja kao riba u horoskopu imam grižnju savjesti, umjesto da se lijepo opustim i uživam...

PS. Prije ravno 17 godina rodila sam malu žensku bebicu. Sada je to lijepa mlada žena (uf, meni je još uvijek moje malo dijete). kiss

Update: Prema vašim komentarima vidim da sam ja zapravo blesava plavuša. No, dopisivanja i sms-ova NIJE bilo u ponoć niti u bilo koji neozbiljan sat (recimo ne iza 7 navečer) da bi bilo tko, da je ne znam što pisalo mogao imati neke ljubomorne ispade.
Ipak i ja imam granice lijepog ponašanja, a bome i poslovne snošljivosti. Volim biti dostupna, ali brate mili, ne plaća me nitko da budem na raspolaganju svih 24h. Halo?
No da, što se tiče "prčkanja" - ne, nemam niti ja neke bogznakakve tajne. No, ne pada mi na pamet dirati niti Guzdin niti dječje mobitele. Niti gledati slike niti nedajbože sms-ove.
I ne, sve moje slike su za vidjeti i ovdje i na facebook-u (kad bih imala volje da baš svaki detalj svog života podjelim s društvenom mrežom).
No, veseli me vaš odaziv. Stvara mi neku sliku situacije koje uopće nisam bila svjesna. Hvala.

Post je objavljen 25.08.2013. u 14:58 sati.