kriomice mijenjam dan za dan
voleći igru što nad plamenom pleše
ljubim rane pod stegom bola
rastrgane utrobe umirućeg čovjeka
sutra ću, najvjerojatnije, umirati
odabrani će tapšati moja ramena
loša vina će mirisati
nitko nikoga neće dočekati
na granici života
ništa nije tako strašno
sijeda kosa završava priču
kao što završava predstava i zabava
podizanjem zavjese nekom godišnjem dobu
umirućim predznacima života