Nisam imao namjeru odgovoriti komentatoru prošlonedjeljnog posta ovoga bloga (komentator: NO 1 • 19. 08. 2013. u 23:43), ali me blagi osjećaj primitivizma, bezobrazluka i diskriminacije kod komentatora Numero 1(!?) prisilio da odvagnem da je nepismen, da izvlači rečenice iz konteksta, da ne čita sadržaje mojih postova i da ga uputim što je mržnja. Mržnja je snažni osjećaj koji nagoni da se komu želi učiniti zlo! (Veliki rječnik hrvatskoga jezika, Vladimir Anić).
Ja nisam vjernik; bio sam agnostik, a sada sam ateist nakon što sam pročitao „Fatima, da ili ne?“ Ne vjerujem u boga, ali vjerujem u čovjeka. Ima ljudi još uvijek, ali u tu skupinu ne uklapa se NO1 (ovaj komentator) jer on ima smisla za mržnju. On sigurno ne shvaća da postoje ljudi koji ne mogu mrziti. On smatra da svi moramo imati isto mišljenje, jer je Ogulin blog napisao jedno o Nešinom povratku, a ja nešto drugo. Bez obzira što je moj komentar na Nešu bio metaforički. Pravi komentar Nešina pojavljivanja na blogu ja sam popratio s oduševljenjem i to napisao u jednom svom postu i zamolio ga da ne odustane brzo, jer ima posebno prihvatljiv stil i profesionalnu deformaciju da zapamti ono više nego obični smrtnik. A što se mi znamo „prepucavati“ i privatno i preko blogova to može biti više simpatija, ali mržnja ni slučajno. Donekle pismen čovjek tako je mogao zaključiti. Veliki vjernik zadojen mržnjom misli da ona mora biti prisutna kod svih ostalih kako bi bili veći patrioti. Naročito na relaciji katolici-pravoslavci.
O ogulinskom kupalištu mislio sam pisati dok nisam znao da će Nešo s oduševljenjem spomenuti da se konačno uređuje prilazna cesta vikendicama koja usput odvaja zonu kupališta od vikend naselja. Prisutni smo vidjeti da vlasnici vikendica uzurpiraju tuđe zemljište. Oni, onako bahati, sa živicom su ušli na zemljište u vlasništvu Grada Ogulina, a preko ceste ušli su u česticu koja je u vlasništvu HEP d.d. Zagreb (HE Gojak). Tamo su na obali pozabijali i ubetonirali cijevi za ribičke štapove koji cijeli dan (možda i noć) stoje i ubiru riblji fond. Oni imaju dozvolu od Ribičkog društva, ali za jedan štap ili deset? Za kupališne stepenice, pored štapova, vežu se i čamci, tako da kupači moraju izabirati slobodni teritorij uz opasnost da se ne uhvate na udicu. Od vlasnika zemljišta nitko ne reagira pa je normalno da se vlasnici vikendica u eri opće grabeži pomalo proširuju i ulaze u tuđi posjed. Za desetak godina sudski će tražiti da se uzurpirano zemljište dosjelošću upiše u njihovo vlasništvo!
Na jezeru Sabljaci možete raditi što god hoćete jer o njemu ne vodi brigu nitko: ni Grad Ogulin, ni restoran Bjelolasice, niti HE Gojak! Nema nikakvog sadržaja pa ni oni koji ne mogu preko Stalka nemaju volju svađati se s tzv. ribičima. A Grad Ogulin je platio urbanistički plan uređenja toga dijela Ogulina, primio je pred nekoliko godina i neku plavu zastavu za najuređenije i najzdravije kupalište, da bi ga danas prepustio primitivnim „ribičima“ i vikendašima. A jezero Sabljaci i njegova okolica pravi je biser turizma Grada.
Grad Ogulin ishodio je građevnu dozvolu za rekonstrukciju te ceste pred nekih godinu dana. Ona bi trebala biti jednosmjerna, asfaltirana, s nogostupom do jezera. Radove je dobio Rudar d.d. Tounj koji je kupio najveći dio IGM Tounj d.d., starog gradskog kompanjona.
Svi bi se vlasnici vikendica trebali veseliti da se rekonstruira cesta, ali ako je građevna dozvola bila ishođena još lani, zašto je izvođač radove započeo u lipnju mjesecu i koji radovi traju preko čitave kupališne sezone!? Siguran sam da ti radovi svejedno neće biti završeni do Nove godine.
Sada se postavlja kontroverzno krucijalno pitanje: zašto se Nešo (Nešo je kao predstavnik oduševljenih) veseli toj cesti koja služi samo vikendašima i, zašto se Maks ljuti što se ona gradi u sezoni kupanja. I jedan i drugi znaju da kupača na jezeru Sabljaci nema!? Sabljaci su svojevremeno bili doista popunjeni do maksimuma cijeli dan. Danas smo se uobrazili i zanemarujemo Sabljake. To je onaj lažni izljev bahatosti da je naše jezero za sirotinju, pa ću ja u podne preko Stalka krenuti na kupanje u Novi, Senj i Crikvenicu, potrošiti 120 km benzina, za parkiralište u gradu, za dva sendviča, zgurati u onu mutnu vodu i za sat vremena krenuti kući okupati se u kadi.
Ja sam se lani kupao na Sabljacima mjesec dana, ove godine pet-šest dana iz razloga što su neki ribiči postavljali štapove točno na stepenice za kupače 10 metara udaljenom od glavnog kupališnog ulaza kod restorana. Kada sam se zapetljao u najlon s jednog štapa ovi ribiči su počeli vikati na mene što se ne kupam na drugom mjestu!? Kada sam se „razvuzlal“ i oni povukli štap izišao sam van na te stepenice i prigovorio im da su stepenice za kupače, a ne za amure i kostolobike. Rekli su mi da nema table „kupalište“ i da oni plaćaju cijenu ribarenja (na koliko štapova i gdje, ne znam), a da li ja plaćam kupanje?! Jedan je iza busije prokomentirao da idiot ostaje idiot, a kada sam malo odmakao drugi mladić od 40-ak godina viče: „Šta se praviš, di si ti bio 91. godine?“
S tri auta parkirana u onoj šumici u produžetku restorana, s ovakvim ponašanjem i posebno pitanjem gdje sam bio 91., ja mislim da su to naši Zagorci. Oni su nadahnuti da spoznaju kakvi su to domoljubi koji ne love ribu na kupalištu, već se badava kupaju u njemu.
Post je objavljen 25.08.2013. u 05:59 sati.