Jednom je netko rekao:
-Ah, koliko je ljepote na ovom svijetu?!
Ali ta ljepota ponekad
samo ponekad
bljesne mi pred očima.
Inače se pitam:
-Ah, koliko je tuge na ovom svijetu?!
Tuge koja me guši
koja ulazi u mene
sa svakom tužnom pričom
sa svakom sviješću o ratu
sa svakim pogledom na pse lutalice
koji gladni i promrzli, nesretni i izgubljeni
tumaraju ulicama moga grada,
a ja sam svaki put sve nesretnija
što ne mogu im svima pomoći
što ne mogu im trajno pomoći
što je moj trbuh sit, a njihov prazan.
Tuga me grli
sa svakom pomisli na farme
na klaonice
mesnice, kolinja
svinje avlijske.
Tugu želim progutati
probaviti je
zaboraviti
ali ona ne prolazi,
neće skliznuti niz moje grlo
ne ulazi u moj probavni trakt.
Ona je dio mene
moj tumor
ona me određuje
šapuće mi
i često me pobjeđuje.
Ah, koliko je tuge na ovom svijetu
Je li ljepota samo predah,
dio tuge
ili je tuga dio ljepote?
Je li i tuga lijepa,
je li ljepota ponekad tužna?
Jesam li čovjek
ili tugina sjena?
Post je objavljen 23.08.2013. u 11:35 sati.