Što to ima u npr. Krunoslavu Jurčiću,da se stalno vraća u Dinamo.
Pa može bit više razloga.Nameće mi se stalno teorija da je to zbog novaca.Ok,može bit radi novaca,i to bi mi još bilo najlogičnije.Ali si mislim kako radi novaca,pa sigurno ne živi na rubu egzistencije.Bio je nogometaš(ne baš neka klasa),ali je sigurno zaradio da može živjet malo iznad nas prosječnih rvata koji kasne sa plačanjem režija.
Kruno mi nije tip koji bi zakockao lovu,nije mi tip koji bi išao na kurve,pa čak možda nejde ni u birtije.
Imam i jednog susjeda koji je igrao u Dinamu i za Vatrene,još možda i manje i kraće nego Jurčić,pa je zaradio da ima za kupit apartman na moru,tri,četitri stana u Zagrebu i to rentat i laganini živjet,ono niš luksuzno ali ipak iznad nekog prosjeka.
Dakle,može bit da nije Jurčić vječiti povratnik u Dinamo zbog love,a što je onda!?
Da li voli da ga guze(maminjo),pa se zato vraća?
Da li njih dvojica imaju neki dogovor od prije,pa pošteni Jurčić jednostavno želi to ispoštovat?
Ili je samo ona teorija da ga Mamić treba jer mu niti jedan ozbiljni trener neće doći pa da mu se Mamić mješa u posao i određuje tko će igrat(naravno da Mamić određuje tko će igrat)?
Ali svejedno mi je to čudno i nezamislivo,koja god od ovih teorija bila,da se netko toliko puta vraća od tamo gdje je "otjeran".
Ne kužim,da je bar trener,pa koji trener skače i galami na igrače od prve minute.
Pogledajte Fergusona ili neke druge,pa oni sjede i promatraju,stručnjak sve dogovori prije tekme.
Da ne ispadne post o Jurčiću i Dinamu,to mi je samo jedan primjer o ljudima.
Dakle zapravo me zanima što to ima u nekim ljudima da cijeli život trče za novcima?
Jel to u genima,jel to zbog okoline,jel to neki kompleks ili trauma iz djetinjstva?
Nekak na to gledam kao da je to ipak neki kompleks ili trauma.Može bit i drugačije,jer ništa se ne može generalizirati,ali imao sam prilike do sada puno puta vidjeti kako žive "bogati",a kako "siromašni".
Namjerno sam stavio u navodnike,jer smatram da novac nije mjerilo bogatstva i siromaštva onako kako ja gledam na tu riječ.Pa nije novac toliko važan.Ok,treba voljeti novac,ali ne robovati novcu.
Nisam se složio sa onom poslovicom da"novac kvari ljude",jer si mislim da samo nije došao do izražaja karakter dok je čovjek u nekoj sjeni i dok se nije "obogatio".
Više mi je ona poslovica "daj čovjeku moć,da vidiš kakav je".
Mislim opet da ne mora bit točno tako,jer opet bi bilo generaliziranje,ali mislim da moć i novac u čovjeku probude ono što on je,u smislu da se ne skriva.
Puno puta sam čuo:"gle,novac ga je skroz pokvario" ili sam čuo i ono :"ima novaca a ostao je normalan".
Dakle,smatram da je zaista sve u čovjeku i da nije kriv novac,bogatstvo,moć ili siromaštvo.
Neki ljudi neće nikad stati,nikada im neće biti dovoljno,imali 15 kuća i 30 automobila htjet će i 16.kuću ili 31.automobil.
Imao sam prilike kroz svoje poslove stvarno upoznati te različite slojeve ljudi.
Nekada sam imao posao gdje sam dnevno prolazio i ulazio u 30-tak stanova po Zagrebu,po svim kvartovima.
Bilo je tu svega-mislim i na ljude i na izgled stanova.
Ali zaista sam se bolje osjećao kod "siromašnih" nego kod "bogatih".
Kod "siromašnih" sve je odisalo bogatstvom.
U nekim djelovima grada se poklopilo da su nekako u većini bili "bogati" a u nekim djelovima grada ili zgrada "siromašni".
Samo ću vam reći da sam u ovim "bogatim"djelovima ostao često žedan po vrućini,a u "siromašnim" djelovima sam često dobio kavu,sok pa negdje i ručak.
Ponavljam,nije generalno,ali je tako.
I sada radim nešto gdje vidim "bogataše" i vjerujte mi,ne bih se mijenjao s njima.
Draži su mi ovi "siromašni"!
Lijepi pozdrav
PS....zaboravio sam stavit jednu za Maminja i njegovog Krunu...
...to su dečki s yt...po njima sam i ja vježbao ovu pjesmu...tu bar vidim koje tipke treba stisnut...pa nek sviraju....
Post je objavljen 22.08.2013. u 19:07 sati.