Buje, istarski gradić uz samu granicu sa Slovenijom i nije najpoželjnije mjesto
za život. Na desetak kilometara od mora, zabačen na svome brežuljku, gordo
odolijeva (pjesnici bi rekli;) vjekovima u tišini. Prilično besperspektivan gradić u
kojemu takoreći i nema turizma, usnuo je među oblacima sa svoja 2 zvonika
na tih 220 m nadmorske visine. Burne povijesti, kao i ostatak Istre, Buje je u
više navrata kroz povijest, do temelja mijenjalo svoje demografsko naličje.
Prvi kamen ovdje su podigli Rimljani kada su nepogrešivo nanjušili bogomdanu
zemlju za vinograde. Buje tako i dan danas u svome podnožju ima 3 grand cru
pozicije za grožđe-već opjevana Sveta Lucija, Contarini i Kaštanjari. Zbog bijele
i mineralima prebogate zemlje, te su pozicije ono najbolje što u Istri ,a i šire
postoji kao vinorodno tlo. Suze svete Lucije nazvano je est est est vino dobiveno
sa najboljih trsova tog magičnog tla. Ipak, to nije bio razlog da Buje ne podijeli
turbolentnu sudbinu svih ostalih u Istri (i šire), pa je tako 3 put u povijesti skoro
izumrlo i nestalo sa lica zemlje. Sreća i nadljudski napori ljudi htjeli su da tako
ipak na kraju ne bude te se Buje još uvijek ukazuje kada
iz Slovenije uđete u Hrvatsku sa primorske strane. Dvaput je Buje napala kuga
te o tome postoje brojni zapisi i svjedočanstva ( u 15. i 17. stoljeću). Kako su se
vremena mijenjala i tehnologija razvijala, najzad je uslijedio i 2. svjetski rat nakon
kojega je Buje ostalo avetinjski prazno i trebali su nadljudski napori i eksperimenti
ne bi li se ipak održalo. Prema predratnim popisima stanovništva, u Bujama je
u visokim postocima prevladavala talijanska populacija koja se, preplašena
propagandom o Titovoj odmazdi, dala u egzodus te su mnogi potražili utočište
u Trstu.
Jugo komunisti su u svojim nacrtima populizacije ovih prostora predvidjeli
dovlačenje življa iz svih krajeva ex Yu te je već 60-ih godina Buje dobilo sasvim
novo lice i identitet. Praksa naseljavanja kolonista u istarske gradiće provodila se
u razrađenim etapama pa je tako prvo dovedena industrija i stvoreni su uvjeti za
život i rad. Slučaj je htio da su Buje odabrali za tada visoko sofisticiranu tehnologiju.
Ranih 60-ih krenula je s radom tvornica Digitron Buje koja se bavila elektronikom.
Kasniji uspjeh takve privrede išao je do te mjere da je naziv Digitron penetrirao u
tadašnji (pa i suvremeni) govor pa se i dan danas za kalkulator ponegdje zna reći
digitron. Po uzoru na komunističke privredno-sociološke modele i za Buje je
vrijedila ona poznata deviza "1 grad, jedna partija, jedna tvornica". Kada su pravili
ta ideološka načertanija, komunisti očito nisu razmišljali na ono što će uslijediti u
slučaju da ta tvornica jednoga dana propadne...slučaj koji se, pogađate, ranih 90-ih
desio sa Digitronom.
Ono što je sociolozima zanimljivo jest ta struktura stanovništva u mikro lokalitetu.
U Buje se naime, za potrebe Digitrona naseljavala uglavnom inteligencija iz ostalih
krajeva ex Yu. Ipak je u pitanju bila elektronika i time se nisu mogli baviti neobrazovani
ili nepismeni kadrovi. Kada je cijeli projekt 70-ih zaživio, razvila se u Bujama zavidna
atmosfera i ushit te je u skladu sa optimističkim postulatima komunizma napredak
konačno uhvatio veliki zamah. Digitron je odlično poslovao sa Japanom iz kojega se
uvozila tehnologija i sirovine, a izvozilo se čak i na zapad Europe te u SAD i u brojne
zemlje, pripadnice nesvrstanih. "Privredno čudo" sa zapadnog ruba Jugoslavije bilo
je primjerom socijalističkog privređivanja ,a život je u skladu sa time postajao sve
kvalitetniji, ljepši i ugodniji. Tih 70-ih godina digitronci su vikendima pohodili Trst
gdje ih se dočekivalo kao malo vode na dlanu i počela su razna, da se tako izrazim,
"preseravanja". Ni socijalizam nije bio imun na potrošačko društvo. Gradila su se
nova naselja i Buje je raslo ubrzanim korakom.
Zašto vam ovo sve pričam? Pa zato da bi lakše shvatili nastavak koji će uslijediti u
obliku priče o Seadu iz Tuzle koji je igrao nogomet za FK Slobodu, a putevi su ga-
čudni kakvi i inače jesu, onomad doveli baš u Buje, ali o tome čitajte u sljedećem
postu...
nastaviće se...
Post je objavljen 22.08.2013. u 02:40 sati.