RAZGOVOR
Govor zivi od sadrzaja koji se prenosi preko pojmova. Bit pojmova je u znacenju, koje izrazavaju.
Medjutim, svuda gdje znacenje ima neku ulogu, potreban je oprez. Tako na primjer u nekoj zemlji moze biti samo po sebi razumljivo nesto sto je u drugoj velika uvreda. I obratno. Jednostavno ima drugacije znacenje.
Za jednog cetvoronosca koji cuva kucu i dijelom pravi drustvo, vi cete reci da je to „pas“. Djeca mozda kazu „vau vau“. No, kada se upotrijebi pojam „pas“ svatko zna o cemu je rijec.
I upravo ovdje pocinju teskoce. Svatko naime ima drugaciju predodzbu o psu, usprkos tome sto je upotrebljen isti pojam. Jedan misli na nekog malog, drugi na veliku pudlu. Treci na njemackog ovcara. Slijedeci na bernardinca ili nekog ulicnog mjesanca.
Iako svi upotrebljavaju isti pojam „pas“, gotovo svatko ima drugaciju predodzbu o njemu.
Ta je cinjenica od velike vaznosti, ako s nekim razgovaras. Nemoj nikada biti uvjeren da tvoj sugovornik pojmove povezuje s istim predodzbama kakve imas ti.
Zato moras ustanoviti kakve predodzbe tvoj sugovornik povezuje s pojmovima kojima se ti sluzis.
Svejedno koliko se mozda njegove predodzbe razlikovale od tvojih, nemoj suditi, nego postuj slike svoga sagovornika, jer one potjecu iz njegovih zivotnih iskustava.
Svakom covjeku trebas prilaziti s paznjom i opreznoscu – (zapazas li kako se te dvije rijeci mogu gotovo jednako shvatiti, iako naravno mislim na dva razlicita znacenja. Vidis li?!)
Ne pokusavaj nikoga uvjeriti, vec se pitaj sta mozes od njega nauciti.
Takvo stajaliste tada automatski dolazi do izrazaja u ljubaznom nacinu tvog izrazavanja i strpljivosti tvoga bica.
Post je objavljen 20.08.2013. u 13:37 sati.