Marketing
Mala, zabranjujem ti srca!
(ljetne kronike)
Jednom davno, napisala je:
Bluram po uspomenama vješto. Neke ni majka ne bi više prepoznala... ni muž, ni ljubavnica, ali meni je uglavnom svejedno; te nisu moje. One "moje"... njih jedino uporno oštrim. Sve dok se ne porežem.
...
Trenutno zblurano i opet mislim kako je N. divno crtala još kao djevojčica – mislim sva ta njena sunca koja imaju ili potiljak ili osmijeh… ali kako je onda krenula u školu i tamo počela kopirati druge djevojčice kako crtaju, i kako se najednom sve počelo šareniti od tih "srčeka", i kako sam ja onda bila na najboljem putu da joj zabranim srca... dekretom, jer čak bi i one dobre crteže upropastila njima.
I mislim još kako sam samu sebe pitala često – Tko će meni lupiti neki takav dekret? Da lijepo lupi šakom po stolu, muški... muškom šakom lijepih prstiju, pa mi kaže (strogo):
"Mala, zabranjujem ti srca!"
Jer takvog bih možda bila poslušala.
Svejedno, nikad ne brišem među uspomenama ništa. Jer mislim: – Što je, tu je, odnosno... što je napisano, napisano je.
Zblurano ili naoštreno.
Sa srcem il' na njemu.
...
U ovim pak ljetnim kronikama neka ostane zblurano to da srce trenutno radi sasvim pristojno, ma kako nepristojne one bile.
Ali koja sam uvijek muku mučila sa smajlijima... jer oni su, mojbože, bespolni, pa još monovolumeni... širokih lica... koja nisu čak ni srcolika, a ja sam od potpuno drugih oblika iz nestandardne opreme, u jednu i pol sebe labavo sklepana (vidjeti tekst odispod op.a.)... eto - nisu me išli smajliji nikako. Nikada.
Pa i kad sam se jako trudila kopirati druge djevojčice, u ovoj dobi jako poodrasle žene.
Ipak, u posljednje vrijeme već od ranog jutra njima bilježim svaki svoj novi dan. I na najboljem sam putu da si kažem:
"U redu je mala. Nastavi samo! Može se i tako biti sretna“
tessa k
Post je objavljen 20.08.2013. u 10:58 sati.