Kako vjerovati Karamarkovom HDZ-u u kojemu je glavni ekonomski strateg I. D. Milošević
Iako je po struci liječnik nikada se nije bavio medicinom jer se od mladosti "zarazio" biznisom. Kao klasični izdanak autentičnog hrvatskog kriminalno-privatizacijskog establišmenta, Ivan Domagoj Milošević danas uživa u "plodovima rada" svog oca Radenka, jednog od osnivača HDZ-a i pri(h)vatizatora Pastora. Čovjek sa 16 stanova i brojnim drugim zanimljivostima iz imovinske kartice ima još samo jednu želju - voditi hrvatsku ekonomiju ako HDZ ponovno dođe na vlast.
Da je kojim slučajem Ivan Domagoj Milošević u svibnju prošle godine postao predsjednik HDZ-a bio bi to zaista povijesni paradoks da stranku koja je vodila Hrvatsku u godinama borbe za neovisnost vodi netko s toliko prepoznatljivim prezimenom.
Kod Ivana Domagoja ipak nije toliko sporno ni samo prezime ni njegovo istočno podrijetlo, nego njegov 'background'.
Iako je završio Medicinski fakultet, nikad se nije bavio medicinom. Već kao student otvorio je svoju prvu firmu koju je vodio 10 godina sve dok ga 'sudbina' nije predodredila za prvo suvlasnika, a kasnije i vlasnika najpoznatije hrvatske tvornice vatrogasnih aparata Pastor. U međuvremenu je osim medicine završio i Bledsku školu managementa pa ga je život jednostavno odveo u poduzetničke vode.
Kao izdanak autentičnog hrvatskog kriminalno-privatizacijskog establišmenta, Ivan Domagoj Milošević danas, istini za volju, uživa u 'plodovima rada' svoga oca Radenka, jednog od osnivača HDZ-a, koji je izravno odgovoran za privatizaciju Pastora tijekom devedesetih.
Radenko Milošević bio je jedan od onih koji su se u pravo vrijeme zatekli na pravom mjestu. Zajedno s još desetak ljudi 1994. kupio je 45 posto dionica Pastora, iako njihova ponuda cjenovno nije bila najpovoljnija. Predsjednik Hrvatskog fonda za pri(h)vatizaciju koji je prihvatio lošiju ponudu, iako su postojale dvije povoljnije, bio je Ivan Penić, dok je predsjednik Upravnog odbora Fonda u to vrijeme bio Borislav Škegro.
Domagoj Milošević imao je tada samo 24 godine, a direktor tvornice postao je šest godina kasnije kada je otac prenio na njega svoje dionice. Zajedno sa sinom još jednog "velikog" hrvatskog biznismena, Danijelom Šternom, 'financijskim' makinacijama posao je većinski vlasnik Pastora i danas ponosno ističe kako je 'ponosan na ono što se u Pastoru događalo zadnjih desetak godina' koliko mu je on bio na čelu'. Kako i ne bi kada je plod njegova rada vidljiv u njegovoj imovinskoj kartici koja otkriva da je I. D. Milošević pasionirani kolekcionar nekretnina koji posjeduje 16 stanova vrijednih 20-ak milijuna kuna, poslovne prostore, znatan broj poslovnih udjela i dionica u fondovima i trgovačkim društvima i drugu imovinu, kao i dvanaest garaža, te 'skromnu' ušteđevinu od 300-tinjak tisuća kuna i 'nešto' eura.
Od kada ga je Jadranka Kosor uvela u politiku, dajući mu mjesto potpredsjednika Vlade za investicije, on se više i ne želi vratiti niti u biznis koji je kažu ekonomski analitičari u velikim problemima.
'Stručnjak' poput ministra gospodarstva Vrdoljaka koji nije bio sposoban voditi niti jednu malu tvrtku ili ministra poljoprivrede Jakovine kojem je propala i jed(i)na mala poljoprivredna ljekarna u izrazito agrarnom kraju, i Milošević bi vlastiti biznis koji je prenio na odvjetnike, popravio kada bi opet došao do vlasti. Samo o tome više ne odlučuje ni on, ali ni birači već njegov šef Karamarko o kojem se tijekom unutarstranačkih izbora za predsjednika stranke izražavao vrlo negativno, a danas su čini se zakopali sjekire.
Iako se s vremena na vrijeme u medije plasira poneka teza iz gospodarske strategije HDZ-a, još uvijek nije jasno tko je zapravo osoba odgovorna za nju. Je li to dr. Đuro Njavro koji po svom habitusu nema ništa zajedničko s Miloševićem ili netko drugi, no definitivno Milošević sebe vidi kao onaj tko će je provoditi.
Zato u zadnje vrijeme sve češće i nastupa u medijima tumačeći HDZ-ov plan kojim će, kaže on, vratiti ekonomski prosperitet i standard građanima. U tom Miloševićevom planu najbitniji je već viđeni 'tržišno-socijalni model sličan onome na kojem se temelji njemački uspjeh, a koji predviđa, među ostalim, smanjivanje poreznih presija, učinkovitu javnu administraciju, promjenu odnosa prema poduzetnicima i obrtnicima'. Jasno, s tipično hrvatskim karakteristikama 'samoposluživanja' političara.
I kako onda uopće vjerovati takvom HDZ-ovom gospodarskom planu kojeg tumači osoba čija je zanimacija igranje PlayStationa s djecom i čitanje triju knjiga u isto vrijeme te jogiranje 10 km dnevno. A ako ostane vremena nešto se proda, poput onih 100-tinjak stanova državi, pa tako opet u krug, da na kraju vjerojatno ni sam ne zna što mu je zapravo posao, a što hobi.