Marketing
Obaveze ostaju na kopnu
Kada dobiješ poziv za jedrenje, ne treba dvojiti, već objeručke prihvatiti mogućnost da o svojim obavezama nećeš razmišljati točno onoliko dana koliko ti traje plovidba. Problemi te naravno zabrinuti čekaju čim se vratiš na mul s kojeg si pošao. Dirljiv je to susret.
Nostromo krstaša Spirit of Geronimo, Marko. Čovjek koji mora ostati budan za kormilo dok ostali besramno čore.
Preporuča se opustiti um poput cime te uhvatiti se u koštac sa raznim razbibrigama kao spremanje bambusa ili gemišta za posadu.
Prva lansirna rampa torpeda u svijetu s morske strane.
Otočić Sv.Marko kojeg premošćuje Tit.. pardon Krčki most.
Sa sjeverne strane je totalno pust dok sa južno-zapadne ima nešto makije i stabala. Pošto je i bez mosta bio najbliži put do Zlatnog Otoka onda možemo shvatiti njegovu stratešku važnost.
Njegove strme litice izletnici s barkama koriste za kupanje (kad bi znali da je poznat po veliko broju zmija...)
Na njegovom vrhu od cca 100 m.n.v. se nalazi bizantska utvrda s crkvicom koju je svojevremeno istraživao Nino Novak.
Bakarska takala s morske strane. Pogled je lijep unatoč rafineriji na Urinju. Treba si zamisliti čitavi Bakarski zalijev sa prezidima.
I tako, vremena za slikanje baš i nije bilo kad te uhvati sveopća fijaka pa spavaš na mostu ko mačka na šoferšajbi. Kada smo uplovili u lučicu počele su se redati obaveze koje se imaju obaviti dan poslije, ali nema do tih trenutaka kada ti je najveća briga naći mjesto gdje se usidriti i poć leć nakon par zamaha kraula. Neću vas daviti sa time kako nam je lijepo bilo u uvali Murvenica pored Šila i kako smo se ozbiljno hedonizirali. Ne želim nikome vaditi mast.
I kao svaka lijepa stvar što kratko traje evo me nazad, na kopnu.
Post je objavljen 19.08.2013. u 15:07 sati.