Rekao je: "Zaboravit ćes jednom sve ovo što ti sada tako puno znači. Zaboravit ćeš i ovu sebe."
Rekla sam: "Neće mi uspjeti. Ja sam sve to pretvorila u priče."
Jedna je držala palac u zraku, jedna ima koraljne ožiljke od uklonjenih nevusa na leđima, jedna je pokušavala izvući metafizicki zakljucak iz toga što ono jednom nije imala kemiju s fizički zgodnim doktorom, jedna noću savija svoja pisma u fitilj, jedna najviše pamti one muške ruke s kojima je obarala riječi, jedna može trčati bez gležnja, jedna zna ljubiti bez čovjeka, jedna je sastavljena od slomljenih zagrljaja, jednoj je davno nježno istetovirana tišina na lijevom ramenu, jedna se riječima uvijek cilja ispod pojasa, a precizno promašuje u vitalno središte, jedna prebacuje sve svoje predaje... a i predaje o sebi – s jednog na drugo podložno koljeno, jedna je sva od svog rebra, jedna je rekla: "Ja sam ti damaged goods"
"Ti si najljepši damaged goods na svijetu", kaže on.
(ovo gore... to je najljepši poklon na svijetu)
…
Postoji ravna linija gdje se dotiču nebo i zemlja.
Gledam je upravo, svako moje jutro ovdje je o tome.
Od svakog pojedinog bi se dala napraviti jedna pristojna slika s poštenim izlaskom sunca.
Postoji druga linija u kojoj se dotiču nebo i zemlja pod mojim kostima.
Svako moje jutro ovdje je i o tome.
Od svakog se prepravlja jedna nepristojna priča.
link
Post je objavljen 19.08.2013. u 10:59 sati.