svjesna da je to samo san
demoni lebde
prijete na putu ispunjenja želja
na ogrlici umjesto dragog kamenja
utiskuju mi riječi „nesretna žena“
beskoristan je život bez htijenja
za ono malo uroda
da bi se prehranilo srce
dok svoj dio osude dovoljnu za dvoje
nosim u budućnost kao sjeme da proklije
kruh načinim umornim rukama
prekrižim i blagoslovim
ostajem uz hladnoću prvog poraza
pokoru poslušno izmolim
ne posjeduje nitko moje snove
dok razum čist još govori,
ako nema nade, ne propada svijet
vječni dar razapet na zidu stoji
mladost nestala i pola života
za par godina starosti zar živjeti vrijedi?