Evo jednog komentara:
Baba Jagina faca sve govori! ipak je ona babica, koja je porodila Rosemary's baby
Faca sve govori!?
Moja prijateljica,davnih godina, na trećoj godine medicine polagala je….. Profesorica 'strah i trepet' bacila je na ispitu dva puta. Išla je i na dekanski i opet pala. Izgubila je pravo na daljnje studiranje. Tako je to nekad bilo.
Tražila je da je profesorica primi. Pitala je: Zašto. Moje znanje nije bilo za pad. Plakala je. Nije se bilo lako vratiti u Dubrovnik nakon tri godine izgubljene u Zagrebu. Profesorica joj je hladno rekla: Vi nemate FACU za doktora.
Kratko; moja je prijateljica je završila neku višu medicinsku, a onda se ponovo, tim trikom, vratila na fakultet. Završila, specijalizira i dugo godina uspješno radila.
Tko smo mi? Mi ljudi? Kuda idemo?
Ja ne znam ništa o babici Jagi Stojak koja ima ime i facu koja se pametnom komentaoru odmah nametnula kao baba Jaga. Lik iz literature. Savršeno se uklopila u vrlo zgodnu rečenicu: Baba Jagina faca sve govori! ipak je ona babica, koja je porodila Rosemary's baby . Valja priznati komentar je za naslovnicu.
Sve je tu rečeno. Nije joj mjesto u suvremenoj medicini, jer nema facu za medicinu, a brani je i Crkva (aluzija na Rosemary's baby – crkva u liku samog đavla.)
Uistinu, Crkva to radi nespretno, po svoju i iz svih topova – vjerojatno po dogovoru što iritira i vjernički puk, a nekmoli ateiste i one zlonamjerne još više, a tek populiste – pa i ovdje na blogu koji točno znaju što može izazvati pozornost.
Trebalo bi Crkvi dobronamjerno savjetovati savjetnike za nastup u javnosti, jer su često neuvjerljivi i anakroni.
Sramim se jer ni ja nisam ništa manje zlobna i zločesta,nego komentatoru koji me ponukao na ova post, ali nekako mi je puna pipa.
Što je abortus? Namjerni prekid trudnoće. To je. Je li fetus u nekom trenutku razvoja živo biće ili to nije? Ima tu raznih razmišljanja i rasprava. Čak i među crkvenim ocima.
Vodile su se rasprave u kom trenu poslije začeća fetus dobiva dušu i postaje živo biće.
Mislim da ni do danas to nije posve neupitno.
Kako god postoje razna etička pitanja i moralne dileme. Mislim da je čak u Jugoslaviji bio dozvoljen priziv savjesti. Znam sigurno da moja pok. prijateljica, ginekologinja, nikad nije htjela raditi abortuse, a radila je u bolnici.
……. Evo mali primjer pokupljen s interneta o razmišljanju katoličke Crkve kroz vrijeme:
Katolički pogled na pobačaj je stav Katoličke Crkve, da ljudski život počinje začećem te ga treba poštivati i najbrižnije štititi. Papa Ivan Pavao II. u enciklici Evangelium Vitae, pobačaj naziva posebno teškim i žalosnim zločinom nad životom, jer se uništava ljudsko biće koje je toliko nevino, da ne može biti nevinije. Tko svojevoljno i svjesno sudjeluje u pobačaju, automatski je izopćen iz Katoličke Crkve i ako želi ponovno postati član Crkve mora tražiti ponovno primanje. [1]
Rani crkveni oci poput sv. Jeronima, sv. Ivana Zlatoustog, sv. Klementa Aleksandrijskog i dr. protivili su se pobačaju.
U 13. stoljeću papa Inocent III. određuje, da plod postaje živo biće u trenutku kada se počinje pomicati u trbuhu pa pobačaj nakon tog razdoblja postaje ubojstvo, a prije toga se smatra manjim grijehom. Papa Grgur XIV. 1591. godine potvrđuje to stajalište i dodatno ga vremenski pojačava odredbom, da je pobačaj dopušten u prvih 116 dana od začeća. Siksto V. prvi je papa, koji je sve namjerne pobačaje proglasio ubojstvom.
Papa Pio IX.. 1869. godine donosi odluku o zabrani svih pobačaja. Na Drugom vatikanskom saboru pobačaj i ubojstvo djece prozvani su "nečuvenim zločinima".
Majka Tereza na govoru prilikom dodjele Nobelove nagrade za mir 1979. godine izjavila je, da "najveći uništavač mira danas je krik nevinog, nerođenog djeteta. Kad jedna majka može u svom krilu ubiti svoje vlastito dijete, koji onda gori zločin još postoji od onoga da mi počnemo sami jedni druge ubijati?" [2]
Papa Ivan Pavao II. mnogo je puta izrazio protivljenje pobačaju. O njemu je pisao i u enciklici Evangelium Vitae. Papa se zauzima za stav, da ljudski život počinje od začeća te da taj život nije ni očev ni majčin, nego život novog ljudskog bića. Smatra se, da nikada ne bi postao čovjekom, ako to nije od prvog trenutka začeća. Zabranjuje se svaki čin, koji dovodi do uništavanja ljudskog embrija. U enciklici se priznaje, da se majke ponekad nalaze u objektivnim teškoćama, zbog kojih se odlučuju na pobačaj. Premda se čini, da su uvjeti za život djeteta koje se ima roditi takvi, da se čini da bi za njega bilo bolje da se ne rodi, takvi razlozi ipak ne mogu opravdati slobodno uništenje nedužnog ljudskog bića. Crkva priznaje, da su mnoge žene koje su pobacile pri tome imale mučne i dramatične odluke te da im rane na duši još vjerojatno nisu zarasle. Poziva ih se na nadu i otvorenost pokajanju te traženju oprosta i od djeteta koje sada živi u Gospodinu. Crkva ne osuđuje žene, nego čin pobačaja. Papa je izjavio: "Prema tome, autoritetom koji je Krist predao Petru i njegovim nasljednicima, u zajedništvu s biskupima Katoličke Crkve potvrđujem da je izravno i namjerno ubojstvo nevinoga ljudskog bića uvijek teško nemoralno djelo." Budući, da Krist nikada nije osuđivao osobe, već zla djela, tako ni papa ne osuđuje jadne žene, muževe i liječničko osoblje, već osuđuje čin pobačaja. U enciklici navodi, da katolike ne obvezuju zakoni kojima se ozakonjuju pobačaj, eutanazija i bilo koje drugo ubojstvo nedužnih, već katolici imaju pravo protiviti se takvim zakonima, zbog prigovora savjesti.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je svetom Ivanu Berettu Mollu 2004. godine, koja je na svoj zahtjev rodila makar je bila u životoj opasnosti. Dijete je preživjelo, a ona je preminula nedugo nakon poroda.
U srpnju 2006. Kongregacija za nauk vjere usprotivila se korištenju stanica iz tkiva pobačene djece za proizvodnju cjepiva, što su činile pojedine farmaceutske tvrtke.
……..
A evo malo, iz istih izvora, mišljenja drugih religijskih zajednica:
Muslimani pobačaj smatraju zabranjenim u većini slučajeva. Ako je ženin život ugrožen dozvoljavaju ga kao manje zlo od dva zla. Ne postoji zajedničko mišljenje, oko toga kada počinje ljudski život, ali se slažu da nakon 4. mjeseca fetus dobiva živu dušu i od tada pobačaj nije prihvatljiv, osim u slučaju opasnosti ženina života i silovanja.
Dio Židova protivi se pobačaju, a dio podržavaju. Jedna struja u židovstvu smatra, da je osnova zabrane pobačaja "to što osoba koja ubija plod u ženinoj utrobi oskvrnjuje ono što je stvorio Sveti, pa to obečašćuje Njegovo umijeće". [22]
Tradicionalna hinduistička učenja osuđuju pobačaj, jer hinduizam propovijeda ne-nasilje. Izuzetak je situacija, kada je majčin život u smrtnoj opasnosti. Hinduisti se zalažu, da se u svakoj situaciji izabere opcija s najmanje loših posljedica.
Budizam nema službeni stav o pobačaju. Dio budista smatra, da je pobačaj pogrešan i da život počinje začećem, a dio odobrava pobačaje.
……………………….
Svjedok sam kroz brojne razgovore koliko mnoge žene pate zbog pobačaja.
Ne osuđujem. Nikad ne osuđujem. Ima groznih, skoro nemogućih situacija u kojima se žene nađu. Istina je da su gospodari svojih tijela, ali nekad i nisu. Nitko od nas nije. Smrt nam to već dugo pokazuje.
Ali mislim da je zadaća Crkve braniti život. To što rade nespretno..? I koliko nespretno, koliko se tu može biti nespretan?
Jeli to bitno?
Čuje se : A crkvena skrivanja vlastitih grijeha. Hipokrizija u Crkvi i društvu, obično govore.
Slažem se. Postoji hipokrizija i dvostruki moral. Naša ljudska priča koja zahvaća sve segmente društva.
Ali, to neće i ne treba spriječiti savjest i moralne snage u Crkvi i društvu da promišljaju što je dobro, a što to nije.
Post je objavljen 18.08.2013. u 16:38 sati.