Marketing
16. kat, kratka priča (11)
photo by rU
16. kat, kratka priča (11)
Ljeto je prolazilo a Sven nije uradio ništa od onoga što je planirao uraditi do prvih jesenjih kiša.
Odjeća koju je donio iz starog stana još uvijek je bila u putnoj torbi.
Katalog s namještajem ležao je na podu a Sven je još uvijek spavao na madracu na napuhavanje.
Kuhalo nije kupio, ručkove nije kuhao. Naručio bi pizzu iz obližnje pizzerije, odškrio vrata i tutnuo novac u ruku dostavljaču pa vrata zalupio ne čekajući da mu ovaj vrati kusur. U kutu kuhinje gomilale su se prazne kutije, na ostatcima pizze hvatala se plesanj.
Sven nije otišao ni do Baumaxa ni no Bauhausa po pločice za popločavanje lođe. Filadendron, paprat i ruža stablašica, lopoč i zlatne ribice ostale su samo lijepa zamisao. Lođa je i dalje bila prazna i prašna, pauci su po kutovima ispreli mreže. A Svenu je bilo teško čak i ustati iz stolice na sklapanje i iz mreže izbaviti noćnu leptiricu koja se u mreži koprcala sve dok je pauk nije pojeo.
Na vratima stana br. 161 i dalje je stajao samo broj.
Sven je zaboravio da je namjeravao broj zamijeniti pločicom sa svojim imenom.
A od noćne leptirice u paukovoj su mreži ostala samo krila koja bi na noćnom povjetarcu zalepršala kao da je leptirica još uvijek živa.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 19.08.2013. u 08:41 sati.