Moj prijatelj se ženi.
On se ženi?
Za tog sam zadnjeg mislila da će se ikad vezati za nekog jer je to lik koji se samo može zamisliti i teško mi je ga bilo spojiti s bilo kim jer njega treba izdržati, njegov ritam života treba izdržati, njegov karakter treba jako znati i umijeti izdržati. O da, sve to treba jako izdržati, ali kako se kaže, svaki lonac nađe poklopac pa je tako i on našao valjda svoj poklopac....
I sve je bilo gotovo pa idilično do danas kad sam mu saopćila da iz svojih osobnih razloga ne mogu doći na njegovo vjenčanje jer ne mogu i to je to.
Najprije promjena boje glasa, pa promijena tona, pa promijena svega, uspio mi je samo izgovoriti.
- Ok, ali ona će se jako ljutiti jer ona voli da joj sve ide kao po špagu....
Toliko straha i ne znam čega u njegovom glasu nisam nikad primjetila. Pa nemoguće da se boji svoje vlastite buduće supruge, ali očito na neki se je način boji, jer strah se stvarno osjetio u njegovu glasu, totalno me je to zbunilo, jer on je neuhvatljiv, on je poput vjetra, čas tu, čas tamo....
Koliko sam čula od svojih prijatelja ona ga je dosta promijenila, učinila je ono što ona smatra da bi on trebao biti, napravila je ono što ona želi od svog muškarca a on blento zabudalio i dao se modelirati na jednu drugu frekvenciju koja očito nije njegova, jer znam da nije, pogubio je sam sebe a još se nisu ni ozakonili.
Strašno! Sve mi to zvuči sablasno jer takve priče ne završavaju baš najčešće dobro.
A i ta njegova famozna rečenica tipa: ona voli da joj sve ide po špagu!!!!
Kao da to svi ne bi voljeli?
Tko ne bi voljeo da mu život ide kao po špagi? Svi bi voljeli da sve oko nas bude jednostavno i lako ali to nije stvarni život.
Mislim si ja, ok, sada dok ste još i sami možda vam bude život išao lagano kao po špagu, mislim njoj, jer ona tako želi i ona si je sve podredila, počevši od svog izabranika pa sve dalje da joj ide niz dlaku, ali kad dođe dijete, kako li će to samo onda izgledati.
Život s novoređenčem u kući pa kasnije s malim čovjekom je sve samo nije život koji teče kao po špagi jer isplaniraš jedno, desi ti se nešto sasvim drugo. Neprospavane noći, zubići, pelene, od začepljenog nosa pa do neznam ni sama kakvih viroza i temperatura itd., itd., sve to remeti lagodan i miran život na koji smo navikli kad smo bili sami, pogotovo takvima kakva je ona, očito navikla da je cijeli svijet podređen upravo i samo njoj.
Kad dobiješ dijete, cijeli svijet i život je upravo podređen tom malom stvorenju, barem je tako bilo kod mene i još uvijek je tako i biti će još puno godina upravo tako....
I ne samo da dolazak dijeteta promijeni život već i sam život u dvoje promijeni dosta naših životnih navika, naših izbora.
Ponekad moraš prešutiti, ponekad moraš zatvoriti oči jer je bolje kad neke stvari ne vidiš ili se barem praviš da ih ne vidiš, moraš mijenjati navike svog slobodnog i samačkog života, svašta nešto - moraš jer to je jednostavno cijena života u dvoje.
I onda kad mi netko kaže da je navikao da mu sve ide kao po špagi u životu, ja se pošteno zamislim i zapitam samu sebe šta ustvari da mislim o toj osobi, kakva je to ličnost?
Život zaista je jedna dugačka špaga ali je i prepuna čvorova, nekad ni sama ne znam da li je bolje čvor raspetljati ili ga samo preskočiti i nastaviti dalje....
Upravo u tim životnim čvorovima je čar postojanja i čar života.....
Post je objavljen 17.08.2013. u 22:38 sati.