Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/agropolitika

Marketing

POLJOPRIVREDNICI I DALJE PROSVJEDUJU!



POLJOPRIVREDA TREBA NOVI SMJER

Nakon što su pregovori poljoprivrednih proizvođača s ministrima Jakovinom i Linićem te otkupljivačima pšenice u ponedjeljak 12. kolovoza završili, a da poljoprivrednici nisu dobili ništa od onog što su tražili oni su nastavili s prosvjedom u kontinentalnoj Hrvatskoj cijeli tjedan (12 -17.8). S traktorima su izlazili na prometnice,osim u istočnom dijelu Hrvatske i u Međimurskoj, Krapinsko zagorskoj i Varaždinskoj županiji gdje su duže ili kraće blokirali ceste i preko elektroničkih i pisanih medija slali u javnost svoje zahtjeve i razloge prosvjedovanja.
Već u ponedjeljak poljoprivredni proizvođači su se obratili predsjedniku Republike Hrvatske dr. Ivi Josipoviću i premijeru Zoranu Milanoviću sa željom da razgovaraju s predstavnicima poljoprivrednika. Vrlo brzo iz ureda predsjednika im je stigao odgovor da će ih predsjednik primiti u tjednu nakon 18. kolovoza, a iz ureda premijera Milanovića nema odgovora. Najavljivan je i dolazak u poljoprivrednih proizvođača traktorima u Zagreb.

JEDINSTVENI ZAHTJEVI

No svih ovih dana prosvjeda prosvjednici su ostali jedinstveni u zahtjevima koje aktualna politička Vlada mora korigirati, jer to ne može učiniti u ovoj situaciji nitko drugi: a to je 1. preniska otkupna cijena pšenice, 2. pomoć države u nadoknadi poticaja, iako su svjesni da je državna blagajna prazna, 3. donošenje poljoprivredne strategije. Krajnji smisao te strategije treba biti osmišljen razvoj potreba proizvodnje poljoprivrednih kultura za narednih nekoliko godina.
Prošlotjedni zahtjev poljoprivrednih proizvođača da ministar poljoprivrede Jakovina podnese ostavku poljoprivrednici su prestali isticati. Ministar je rekao da ne misli dati ostavku na traženje ljudi s ceste te da će se svojim radom dokazati.

Osobno mislim da Tihomir Jakovina nije osoba koja zna i može i dalje biti ministar poljoprivrede. On je svoje sposobnosti ministra pokazao u godinu i pol dana, nakon čega poljoprivrednici traže njegovu ostavku. Njegova se uspješnost u vođenju resora poljoprivrede upravo mjeri nezadovoljstvom poljoprivrednika. Uz ministarski naslov vežu se dvije oprečne obveze, a to su privilegija i odgovornost. Tihomir Jakovina je u velikoj mjeri zapostavio ovu drugu obvezu. Može li si europski političar dozvoliti da ga građani prozivaju tražeći da ode s funkcije? Ne, jer mu savjest neće dozvoliti da mu se to zbog nerada dogodi!. A zašto si je to dozvolio ministar Jakovina? A Hrvatska je u Europskoj uniji!
Zar je sukob interesa bivšeg ministra turizma Ostojića, koji je da posjetim, naglo otišao- ili po naredbi premijera ili po vlastitoj odluci – drugačiji od događaja u kome su poljoprivrednici od Jakovine danima tražili ostavku? Po mome sudu ta su dva događaja identične težine.

POLJOPRIVREDI TREBA NOVI SMJER

Poljoprivreda treba ići u potpuno drugom smjeru. Poljoprivrednici koji sada prosvjeduju osjećaju nemoć zbog situacije u kojoj su. Kako artikulirati nezadovoljstvo i nemoć, kada resor ministarstva vodi čovjek koji ne želi razgovarati. Ministrova inventivnost za probleme sela i poljoprivrede prilično nalikuje nuli.
No odavno je sazrelo vrijeme da se radi drugačijE. Napokon treba učiniti distinkciju između velikih tvrtki proizvođača poljoprivrednih proizvoda i ovih koji sada iskazuju nezadovoljstvo. Oni nisu beznačajno mali i ne opisuje ih dovoljno dobro naziv „ seljaci“ jer imaju po više desetaka hektara zemlje, više desetaka muznih krava, oni su zapravo farmeri ili poljoprivredni proizvođači. Proizvođačima koncernima i sličnima koji u Hrvatskoj proizvode na više tisuća hektara, kako god to ovoga trenutka zvučalo, treba označiti limit širenja i proizvodnje, jer oni su načinom i spektrom proizvodnje postali uzrokom stagnacije i recesije ovih poljoprivrednih proizvođača koji upravo prosvjeduju i to u sektorima mljekarstva, svinjogojstva, govedarstva, ratarske proizvodnje, proizvodnje voća i povrća, a na pomolu je nesklad između proizvodnje i potražnje vina.
Republika Hrvatska, zemlja od četiri milijuna stanovnika, ipak je premala zemlja za megalomanske koncerne koji su širenjem vlastite proizvodnje, te uvozom prema svojoj tržišnoj politici, doslovno ugušili rentabilnu proizvodnju i prodaju poljoprivrednih proizvođača, - upravo ovih koji prosvjeduju. Nemogućnost tržišno realnog poslovanja te proizvođače odvodi u gubitke i oni postaju ovisnici o državnim potporama. I to je ovoga trenutka na djelu.

Apsolutno je nerealno da poljoprivredni proizvođači moraju pšenicu prodati po cijeni od 1,05 kuna za kilogram, kada ni u privatnim ni u državnim pekarama nema kruha u količini od 500 grama koji bi koštao manje od 5 kuna. To je pljačka, to je svakodnevno ubiranje čistog novca i stavljanje u džep onima koji posluju s pekarskim proizvodima, a čija je sirovina žitarica.
Zato predstavnici hrvatske Vlade sa ekonomskim stručnjacima, trebaju definirati tržišne uvjete proizvodnje u mnogim sektorima hrvatskog gospodarstva. Europski je boriti se za svoje interese i država mora posredovati tamo gdje je to potrebno.Mito i korupcija zbog stvaranja kapitala su previše jaki da bi neke manje institucije stvarale okvirne parametre.

Realno gledajući poljoprivrednici su ti koji ovim prosvjedom žele promjene. Njihovi zahtjevi proizlaze iz njihove potrebe za trenutnim rješenjem problema na njihovim gospodarstvima.Prosvjed je dobar signal za Vladu i širu javnost da čuje kako se živi u Hrvatskoj. No gdje je podrška poljoprivrednicima od saborskog Odbora za poljoprivredu? Gdje su sada saborski govornici koji su tako često branili selo i poljoprivredu? Gdje su hrvatski europarlamentarci sada kada hrvatskim poljoprivrednicima treba dati podršku i savjet da ustraju do rješenja koje će biti dugoročno? Gdje su agronomski stručnjaci da komuniciraju s poljoprivrednicima i podrže ih u nastojanju da njihov prosvjed bude povod za promjene, koje će imati dalekosežne rezultate?


Post je objavljen 17.08.2013. u 17:47 sati.